U davnim vremenima kada nije bilo televizora i kompjutera ljudi su tokom noći svoje poglede usmjeravali prema nebu i po njemu tražili odgovore na svoja egzistencijalna pitanja. Nebo Mezopotamije u vrijeme nastajanja astrologije nije bilo zagađeno smogom i svjetlošću modernih gradova, tako da je zasigurno izgledalo veličanstveno sa svojim brojnim zvijezdama koje su prve svećenike-astrologe poticale na kreiranje povezivanje nebeskih i zemaljskih događanja. Promatrajući nebo drevni astrolozi su uz zvijezde stajačice uočili i one koje su se kretale. Nazvali su ih lutajućim zvijezdama i dodijelili im posebnu ulogu u formuliranju prvih astroloških teorija. Spomenute lutajuće zvijezde (planeti) povezane su s manifestiranjem pojedinih bogova unutar ovog fizičkog svijeta.
Tih sedam klasičnih astroloških planeta postali su osnova za interpretiranje interakcije neba i zemlje formirajući poznati kaldejski niz.
Kaldejski niz je nastao svrstavanjem planeta po njihovoj relativnoj brzino kretanja gledajući iz zemaljske perspektive (Saturn, Jupiter, Mars, Sunce, Venera, Merkur, Mjesec). Tih sedam planeta označavalo je sedam sfera postojanja kroz koje prolazi duša prilikom ulaska i izlaska iz ovog fizičkog svijeta. Energije pojedinih sfera sudjelovale bi u kreiranju kasnije životne sudbine i imale presudan utjecaj u formiranju karaktera pojedine osobe. U procesu inkarniranja duše posebnu ulogu je imala Saturnova sfera jer ona je bila prva u koju se dolazilo i zadnja koju je trebalo preći kako bi se vratilo u područje zvijezda stajačica. Ovaj planet simbolizirao je onu energiju koja nas uvlači u materijalni svijet, te energiju koju trebamo zadnju prevladati kako bi se oslobodili i vratili svom izvoru.
Izdvojenost Saturna unutar prvotnih astroloških sustava bila je posljedica njegovog sporog kretanja. Od svih vidljivih planeta on je najudaljeniji od Sunca, tako da mu za potpuni obilazak oko njega treba nešto manje od 30 godina. Obzirom da Jupiter koji je drugi najudaljeniji planet obiđe oko Sunca za 12 godina, Saturnova sporost ga je izdvojila od svih ostalih planeta i promovirala u osamljenika koji daleko od svih ostalih kreira pravila igre u kojoj smo zarobljeni. Njegov karakteristični izgled sa sustavom prstena koji ga okružuju s punim pravom ga ustoličuje u svojevrsnog Gospodara prstena koji određuje granice svega sveukupne materijalne stvarnosti. Saturn kao najudaljeniji planet od Sunca vrlo brzo je prepoznat kao vladar tame i hladnoće. U tom smislu on postaje nekom vrstom Sunčevog konkurenta koji se suprotstavlja svemu onome što ovaj simbolizira. U tradicionalnoj astrologiji Saturn se doživljavao kao veliku zlotvor koji ljudima stvara probleme u životu. Razlog tome su upravo njegova pretjerana hladnoća i suhoća, svojstva koja sprječavaju nastajanje života. Gdje god se nalazi Saturn u astrološkoj karti dolazi do blokada i okolnosti koje nas tjeraju na suočavanje s vlastitom nesavršenošću. Taj osjećaj nas tjera na ponavljanje životnih iskustava u svrhu ispravljanja učinjenih grešaka. Zbog svega toga nije uopće čudno što se Saturn proglašava planetom karme, te zajedno s Mjesecom i njegovim čvorovima igra presudnu ulogu pri formuliranju uzastopnih nizova inkarnacija. Od svih urođenih nam emocija Saturnu je najbliži strah, posebice strah od smrti i nestajanja. Saturn sam po sebi označava našu fizičku stvarnost i procese zgušnjavanja i kristalizacije. Pod njegovim utjecajem mi starimo i u konačnici nestajemo u ovom svijetu. Ta činjenica nas užasno uznemiruje i dovodi u poziciju zaboravljanja naše osnovne besmrtne prirode.Unutar hermetizma postoji poznata korespondencija između makrokozmosa i mikrokozmosa.
U skladu s time, svatko od nas u sebi ima svog Saturna koji se očituje kroz različite određujuće programe koji nas uvjetuju prilikom doživljavanja svijeta i svoje uloge u njemu. Ti programi su ukorijenjeni u našem nesvjesnom i manifestiraju se kroz stvaranje navika uz koje kasnije prianjamo. Saturn ima ključnu ulogu pri postepenom razvijanju naše životne priče. On u našu svjesnost unosi ideju vremena i prolaznosti. Mi dolazimo u ovaj svijet, boravimo u njemu i nakon smrti umiremo. Ova Saturnova iluzija linearnog vremena nas uklapa u društveni kontekst i odvaja od vlastite suštine. Život nije laka stvar. Čovjek se treba uistinu potruditi kako bi stekao sigurnost. Potrebno je naporno raditi kako bi se ostvarila zadovoljavajuća egzistencija. Naši preci i općenito povijest zajednice kojoj pripadamo su bitni za kreiranje osobnosti. Ovakvi i slični Saturnovi programi odvajaju nas od naše bezvremenske suštine i pretvaraju nas u spavače koji odustaju od mogućnosti kreiranja vlastitih života.
Iluzija vremena je u osnovi svih ostalih iluzija koje nas zarobljavaju, bilo da je riječ o linearnom vremenu, cikličkom vremenu, pa čak i o konceptu sadašnjeg trenutka. Bilo koji oblik duhovnosti koji je zasnovan na vremenu dio je spomenute iluzije i ne donosi bilo kakav važniji iskorak. Prosvjetljenje ne donose bilo kakvi programi dugogodišnjih meditacija i molitvi, baš kao ni besmisleno naprezanje da budemo u sadašnjem trenutku. Koncept svijeta kao velike škole u kojoj napredujemo iz razreda u razred i usvajamo nova iskustva i znanja djeluje vrlo primamljivo i obečavajuće za one spavače koji imaju potrebu u svoje snove unijeti i neke inspirativne sadržaje. Njima nije jasno da unutar ovakvog koncepta nema završnog ispita, a svi učenici su vječni ponavljači. Koncept zarobljenosti vremenom se unutar društva na očigledan se način izražava preko formuliranja kalendara. Gledajući prošlost, za razvijanje bilo koje civilizacije bilo je neophodno prethodno formirati neku vrstu kalendara. Ti kalendari su u pravilu pratili određene nebeske cikluse i na taj način uređivali zajedničke društvene aktivnosti.
U neku ruku, kalendari su oblik praktične primjene astrologije unutar konteksta većih grupa ljudi. U prošlosti oni su davali korisne informacije o izražavanju nebeskih energija i pomagali pri što boljem uklapanju u unaprijed zadane scenarije. Smiješno je očekivati da će iluzija protoka vremena donijeti bilo kakve važnije promjene na nivou svjesnosti. Čitav koncept o velikim vremenskim razdobljima (zlatno, srebrno, brončano i željezno doba) koja određuju ljude i njihovu evoluciju, nije ništa drugo nego dio sveprisutne zarobljavajuće matrice u kojoj se nalazimo. Kad smo već kod evolucije, zar nije zabrinjavajuće da svako sljedeće doba donosi niži nivo svjesnosti o onog prethodnog? Zbog svega toga ne bi bilo neopravdano konstatirati kako je riječ o jednom deevolucijskom procesu koji nam više odmaže nego pomaže. Nijedan kalendar, tu je naravno uključen i onaj majanski, neće donijeti ljudima uzdizanje svijesti i oslobođenje. Jedino što se mijenja su okolnosti, a svakoj pojedinačnoj osobi ovisi kako će ih doživjeti. Ideja kolektivnog prosvjetljenja, ma koliko god bila primamljiva, je samo ideja unutar ovog kontroliranog svijeta.U različitih duhovnim i psihoterapijskim sustavima čovjek se dijeli na tri nivoa postojanja. Mi smo stvoreni na sliku i priliku božjeg trojstva i u potpunosti odražavamo tu njegovu prirodu. Drugim riječima, mi istovremeno postojimo na nebu, zemlji i u podzemnom svijetu. Transakcijska analiza to naše osnovno trojstvo prikazuje kao: dijete, odraslog i roditelja. U odnosu spram ovog svijeta i ostalih ljudi u ovom svijetu mi možemo reagirati iz svakog od ta tri područja naše svjesnosti. U ovoj psihološkoj podjeli nije teško raspoznati i njezinu astrološku simboliku, gdje dijete postaje Mjesec, odrasli Sunce, a roditelj Saturn. Naš glavni problem unutar svakidašnjeg života je nerazumijevanje ove naše unutrašnje podijeljenosti i fiksiranje na jedinstvenost. Istovremeno u nama postoji kronično loši odnos unutrašnjeg roditelja i djeteta, što rezultira tenzijama i blokadama.
U skladu sa Saturnovom pretjeranom hladnoćom i suhoćom, naš unutrašnji roditelj se pretjerano restriktivno i kritički odnosi spram djeteta, uskraćujući mu mogućnost slobodnog izražavanja kreativnosti. Većina ljudi nije u mogućnosti upravljati svojim životima i pri tome poput automata ponavlja već postojeće obrasce ponašanja. U različitim ezoterijskim tradicijama pozicija koju zauzima Saturn uobičajeno se dodjeljuje božanskom Ocu, to jest onome dijelu nas koji bi trebao imati ulogu vodiča kroz život. Taj božanski Otac je zamijenjen restriktivnim roditeljem koji se nametnuo u ulozi vladara ovog svijeta. Gnostici bi rekli kako svatko od nas u sebi ima lažnog boga – demijurga koji si je umislio da je alfa i omega čitave kreacije. Taj unutrašnji demijurg, kojeg simbolizira Saturn, je upravo onaj ljubomorni bog Starog zavjeta koji nam poručuje da nema drugih bogova osim njega. Zbog svog straha od gubitka kontrole taj demijurg nas zarobljava iluzijom vremena i drži u poziciji nesvjesnih spavača.U astrološkoj karti planet Uran simbolizira naš proces buđenja i pomaže pri traženju pravog puta unutar potrage za pravim identitetom. Kod većine ljudi zbog njihove nespremnosti Uran se izražava kroz različite krizne situacije koje dovode do rušenja postojećih životnih struktura. Te neautentične strukture vezane su uz i Saturnovo izražavanje. Njegov ciklus od 30 godina osnova je organiziranja života i uranjanja u fizičku stvarnost. Ključne točke u Saturnovim ciklusima su trenuci kada se on vraća na mjesto gdje se nalazio prilikom rođenja. Ti takozvani Saturnovi povratci (prvi sa 30 i drugi sa 60 godina) jedinstvene su prilike za uočavanje pukotina u mreži Gospodara prstena. Nažalost, većina ljudi u to vrijeme osjeća strah od gubitka postojećeg identiteta i usmjerava svoju pažnju na traženje adekvatne društvene uloge, uskraćujući si time priliku za doznavanje svoje prave prirode.
Osim Saturnovog povratka važnu ulogu imaju i njegovi tranziti preko natalnog Mjeseca. U indijskoj astrologiji skovan je i termin sade sati, koji se odnosi na razdoblje kada Saturn prolazi kroz znak prije onog Mjesečevog, Mjesečev znak i onaj koji slijedi. Sade sati traje otprilike sedam i pol godina i prema mišljenju indijskih astrologa sa sobom donosi najvažnije životne ispite. Uzevši u obzir da tom prilikom Saturn djeluje na Mjesec, nije teško zaključiti kako je riječ o razdobljima u kojima nas se programira da budemo vezani uz fizičku stvarnost. Saturn, kao oštri roditelj, prisiljava Mjeseca (dijete) da usvoji restriktivne programe i preuzme svoje karmičke obrasce ponašanja. Unutar alkemije za postizanje transformacije svjesnosti uvijek treba krenuti on onog najnižeg nivoa koji je simboliziran olovom, metalom koji pripada upravo Saturnu. Bez kontakta s njegovom sferom jednostavno nije moguće napredovati. Različiti duhovni učitelji kroz povijest su razvijali različite strategije izlaska izvan okvira Saturnovih granica. Većina njih zasnivala se na dva elementa: samopromatranju i humoru.
Samopromatranje doslovce znači promatranje bez bilo kakvog dodatnog unošenja. Upravo onako kako su to definirali stoici, budisti, Tolteci, ili Gurdjieff. Bilo kakvo nastojanje ili naprezanje oko realizacije neraskidivo nas povezuje sa Saturnovom stvarnošću i vraća u područje njegovih zakonitosti. U tom procesu minimalizacije vezanosti uz lažni identitet važna je i duhovitost. Alkemijska transformacija olova u zlato i pretvaranje piona u kraljicu moguće je jedino ukoliko sami sebe ne doživljavamo na ozbiljan način. Humor i smijeh najefikasniji su eliksir za uklanjanje Saturnovih fiksacija i blokada. Naš ego time omekšava i daje priliku za rađanje onoga što uistinu jesmo.
