fbpx

Prodavnica Istine

“Reci mi, Jorge. Gotovo svi misle da svi ljudi moraju ići na terapiju. Ja znam da se ti ne slažeš i mislim da čak i ne smatraš da je svima odreda potrebna terapija. Ali sad se pitam može li svatko izvući korist iz terapijskog procesa.” “Može.” “Svako?” “Recimo to ovako: svakome ko želi imati koristi, može biti koristan.” Ali zašto netko ne bi htio imati korist?”

“Anthony de Mello priča prelijepu priču koja bi nam, čini mi se, mogla pomoći u ovoj potrazi… “

Neki je čovjek šetao onim malenim uličicama provincijskog grada. Imao je vremena i zato bi kratko zastajao pred svakim izlogom, pred svakom trgovinom, na svakom trgu. Kad je skrenuo za jedan ugao, iznenada se našao pred skromnim lokalom s tendom bez ikakva natpisa.  Znatiželjan, prišao je izlogu i približio lice prozoru kako bi mogao gledati u unutrašnjost mračnog izloga… Unutra se vidio samo pult na kojem je stajala tabla s rukom pisanim natpisom: Prodavnica istine

Čovjek je bio iznenađen. Mislio je da je to ime izmišljeno jer nije mogao zamisliti šta bi mogli prodavati.

Ušao je.Prišao je gospođici koja je stajala za prvim pultom i upitao je: “Oprostite, ovo je prodavnica istine?” “Da, gospodine. Kakvu istinu tražite? Djelimičnu istinu, relativnu istinu, statističku istinu, potpunu istinu?”

Dakle, ondje su prodavali istinu. Nikad nije ni pomišljao da bi to moglo biti moguće. Doći na neko mjesto i kupiti istinu divna je stvar.

“Potpunu istinu”, odgovorio je muškarac bez razmišljanja.

Toliko sam umoran od laži i krivotvorenja, pomislio je. Ne želim više generalizacija ni opravdanja, laži ni prijevara.

“Čistu istinu!”, potvrdio je.

“Dobro, gospodine. Pođite za mnom.”Gospođica je ispratila gospodina do drugoga odjela i pokazujući prodavača osušena lica, rekla mu: “Gospodin će vas uslužiti.”

Prodavač je prišao i čekao da mu se gospodin obrati.

“Došao sam kupiti potpunu istinu.”

“Aha. Oprostite, ali zna li gospodin cijenu?”

“Ne. Koja je?” odgovorio je rutinski. Zapravo on jeznao da je spreman platiti bilo koju cijenu za istinu.

“Ako je kupite”, rekao mu je prodavač, “cijena jeda više nikad nećete biti mirni.”

Čovjekovim su leđima prošli trnci. Nikad nije ni pomišljao da je cijena toliko visoka.

“Hva… hvala… Oprostite…” promucao je.

Okrenuo se i izašao iz dućana gledajući u pod. Osjećao se pomalo tužno kad je shvatio da još nije spreman za apsolutnu istinu, da mu treba još nekoliko laži u kojima bi našao odmor, nekoliko mitova i idealizacija kojima se može uteći, nekoliko opravdanja kako se ne bi morao susresti sa samim sobom…

Možda poslije, pomislio je.

“Demiane, ono što je korisno za mene, nije nužno korisnoi za drugoga. Može se dogoditi, i to je u redu, da netko misli da je cijena neke koristi previsoka. U redu je da svatko odluči koju cijenu želi platiti u zamjenu za ono što dobije, a logično je da svatko izabere trenutak kad će primiti ono što mu svijet nudi, bila to istina ili neka druga ‘korist’.”

Nisam znao što bih rekao. Jorge je dodao: “Ima jedna arapska poslovica koja kaže ovako:

Kako biste istovarili halvu, najvažnije je imati posude u koje ćete je spremiti….s mudrošću i istinom isto je kao i s halvom…”

….

Jorge Bucay

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *