fbpx

Meditacija umesto dijete

Željezna disciplina nije put do idealne težine. Prema psihoterapeutkinji Jean Fain tajna vitkosti krije se u sućuti i blagosti prema sebi i usmjeravanju pozornosti na svoje misli i osjećaje, ali i na okuse, mirise i teksturu hrane

Ako je mršavljenje motivirano promjenom izgleda – ništa od toga

Živimo u vrijeme kada je vitkost imperativ, a istovremeno sve manje ljudi uspijeva dosegnuti ili održati taj cilj. Mnogi imaju već ustaljenu naviku brojenja kalorija, ustezanja te, s druge strane, obećavanja „od sutra se počinjem hraniti zdravo“. Sva ta nastojanja uglavnom padaju u vodu ako su motivirana isključivo promjenom fizičkog izgleda.

Niz istraživanja pokazuje da su dijete neučinkovite u gubljenju suvišnih kilograma. Naime, iako kratkoročno poluče uspjeh, dugoročno uzrokuju nakupljanje još više kilograma nego prije dijete. Ovaj začarani krug nastaje zbog zakona ravnoteže – ako smo si nešto dugo uskraćivali i na taj način se mučili, doći će vrijeme kada ćemo to poželjeti nadoknaditi. I upravo se tako kilogrami vraćaju – i dodatno nakupljaju. Ustezanje rezultira potpunim otpuštanjem kočnica. I taj se proces nastavlja u ciklusima, a industrija dijetalnih proizvoda na tome zarađuje velik novac.

No u posljednjih desetak godina sve se više čuje glas znanstvenika i terapeuta koji upozoravaju da problem s viškom kilograma nije samo tjelesni, da on seže puno dublje, u našu psihu, u način na koji se odnosimo prema sebi i svijetu. Glad koju osjećamo, stoga, često nije fizička, ona je mnogo puta emotivne prirode. Žudimo za mirom, sigurnošću, osjećajem smisla, ljubavi, a bolan osjećaj njihova nedostatka pokušavamo zatrpati hranom. Slasnim zalogajem uspijevamo stvoriti privid umirenja – no samo nakratko. Nemir ponovno izranja.

Dijeta sućuti prema sebi

Zdravo mršavljenje stoga je prema terapeutima novoga vala zapravo rad na sebi i skrivenim kutovima našeg uma te zaboravljenim bolnim iskustvima koja su se utisnula u nas kao vječna istina. No ta je stara uvjerenja potrebno revidirati. Taj je put katkad vrlo mukotrpan – pun je stranputica i taje dugo – što je za one koji žele izgubiti na težini do sljedeće sezone kupaćih kostima neprihvatljivo.

Upravo zato američka je psihoterapeutkinja i spisateljica Jean Fain izazvala veliku pozor nost kada je napisala knjigu The Self-Compassion Diet (Dijeta sućuti prema sebi). Podnaslov glasi: Korak po korak do gubljenja težine uz pomoć dobrote i ljubavi.

Fain je, naime, na osnovi brojnih istraživanja i već razvijenih terapijskih metoda shvatila da kilograme nije moguće trajno izgubiti željeznom samodisciplinom, nego uz pomoć blagosti i razumijevanja koje valja usmjeriti prema sebi, i to u trenucima kada pokušavamo shvatiti zašto se hranimo na određeni način, ali posebno u trenucima kada pogriješimo, pretjeramo s hranom i na korak smo od toga da se zatrpamo nezdravom hranom kako bismo izbjegli neugodne osjećaje.

Umjesto brojanja kalorija – praćenje misli

No Fain je shvatila da ljude koji su naviknuli na dijete organizirane oko tablica kada, u kojoj količini i zašto nešto smiju, odnosno ne smiju jesti plaši program u kojemu nema jasnih restrikcija. Iako u njezinoj knjizi nema dopuštenih i zabranjenih skupina namirnica, kalorija i rasporeda obroka, ona ipak nudi razrađen program ovladavanja težinom. Umjesto brojenja kalorija – ona traži praćenje misli; umjesto vaganja namirnica – usmjeravanje pozornosti na okuse, mirise i senzacije u tijelu; umjesto rasporeda obroka – istraživanje osjećaja gladi i vođenje dnevnika; umjesto jutarnjeg vaganja – vježbanje vizualizacija; umjesto skretanja misli s gladi – hipnozu…

Čini se kao obiman i začudan posao, no Fain smatra kako ne postoji dijeta koja odgovara svima, pa tako ni istovjetan pristup unutarnjim zbivanjima neće polučiti rezultate za sve. Put prema zdravoj prehrani koja njeguje tijelo i dušu, kaže ona, potpuno je individualan.

Briga za sebe

„Čim moji klijenti otkriju moć sućuti prema sebi, bitka prestaje. Kad počnu svoje tijelo gledati na nježniji i blaži način te zauzmu mekši stav prema svojim nesavršenim prehrambenim izborima i dnevnim fluktuacijama težine, sve su manje u unutarnjem konfliktu i počinju zdravije jesti gotovo odmah“, svjedoči Fain u svojoj knjizi.

Ovaj pristup ima veze sa samoprihvaćanjem i brigom za sebe, a autorica je shvatila da može biti učinkovit kada je sama upoznala meditaciju ljubavne dobrote poznatu kao metta meditacija. Sućut prema sebi nas transformira, otkrila je. Ona je sastojak koji nedostaje u svakoj dijeti. Ona je nužna za svaku osobnu promjenu.

Citirajući psihologinju Kristin Neff sa Sveučilišta u Texasu, Fain objašnjava kako sućut prema sebi sadržava tri komponente: usmjeravanje pozornosti, dobrotu prema sebi i ljudskost, tj. prepoznavanje činjenice da svi katkad griješimo.

Ne možemo učiti ako se osuđujemo

Usmjeravanje pozornosti jednostavno znači da smo si poklonili punu pažnju u sadašnjem trenutku, što god da se u njemu događa, bez osuđivanja i sa što više prihvaćanja koje možemo ostvariti. „Pozornost znači sjediti sa svojom patnjom i samo je primjećivati, umjesto da se na emocionalan način upletemo u nju te posljedično da je ili ignoriramo ili zaobilazimo. Drugim riječima, to znači prolaženje kroz bolne osjećaje umjesto da se u njima utapamo ili da od njih pokušavamo otplivati. Ako jedete sa sućuti prema sebi, to znači da ćete ostati s bilo kojim neugodnim osjećajima koji se pojave nakon preobilnog obroka umjesto da si obećate da ćete od sutra jesti drukčije.“

Sućut prema sebi obuhvaća učenje iz vlastitih pogrešaka, a učiti ne možemo ako se osuđujemo. Učenje znači otvorenost, a osuda nas zatvara. Istraživanja su pokazala da ako ljudi kad previše pojedu ili pojedu „zabranjenu“ hranu pokažu suosjećanje prema sebi, ublažit će i samokritiku i negativne osjećaje koji mogu potaknuti daljnje prejedanje i odustajanje od nastojanja da se zdravije hrane. Fain je otkrila da za učinkovitu promjenu prehrane nije presudno koliko ćete puta prekršiti pravila i pojesti nedopušteno, nego što ćete učiniti nakon toga.

Samokritika će većinu potaknuti da nastave jesti zbog samokažnjavanja – jer smatraju da su posve upropastili svoja nastojanja. Ako se iz čina sućuti zaustave na prvom prijestupu i shvate da se to svima katkad događa, mogu razviti zdravije prehrambene navike. Što je najvažnije od svega, istraživanja su pokazala da njegovanje blagosti i sućuti prema sebi ne vodi u prepuštanje porivima prejedanja ni u samosažaljenje. Umjesto toga, znanstvenici potvrđuju, sućut prema sebi vodi u odgovornost, razvijanje šire perspektive i samopoštovanje.

Moć hipnoze u mršavljenju

Drugi pristup koji Fain obrađuje u svojoj knjizi je hipnoza. Svjesna da će mnogi podićiobrve na ovaj prijedlog, Fain objašnjava kako se učinkovitost hiponoze krije u moći sugestije. Hipnoza nije ništa drugo nego stara tehnika fokusiranja, unutarnje posvećenosti i koncentracije, i ona povećava snagu našeg uma. Hipnoza je terapijski alat koji pojačava unutarnje vještine i jake strane koje su nam pomogle u postizanju ciljeva u prošlosti. Budući da na taj način omogućuje ljudima da iskoriste više svojih potencijala, samohipnoza može pojačati samokontrolu što onima koji pokušavaju dovesti svoju prehranu u red upravo treba.

Fain objašnjava kao učinak hipnoze, a to je stanje transa, često iskusimo i tijekom najobičnijeg dana, primjerice, dok vozimo automobil „na autopilotu“ ili se udubimo u neku knjigu ili film. Tada se fokusiramo na svoja osjetila ili osjećaje i stanje uma nam je promijenjeno. Studije pokazuju da ljudi koji imaju motivaciju smršavjeti, uz pomoć hipnoze smanjuju sklonost prejedanju te smanjuju osjećaj nezadovoljstva vlastitim tijelom. U svojoj knjizi autorica donosi šest vježbi samohipnoze. Želite li iskušati jednu, posjetite njezinu stranicu www.jeanfain.com i potražite videolink Mindful Eating Trance. Petominutna vođena hiponoza (na engleskome) približit će vam ovu praksu i, ako vam se svidi, usmjeriti svoju želju na zdravije namirnice.

Svjesno jedenje

Veliko poglavlje u knjizi Fain posvećuje svjesnom usmjeravanju pozornosti, što je osnova svake meditacije te navodno i odličan alat za postizanje idealne težine. Istraživanje provedeno među pojedincima sklonima prejedanju pokazalo je da je uz tradicionalnu meditaciju usmjerenu na disanje i tehnike svjesnog jedenja moguće kontrolirati unos hrane i smanjiti kompulzivno jedenje. Ako je pozornost usmjerenja na hranu, na njezin okus, teksturu, miris, boju, na senzacije u tijelu dok jedemo, bit ćemo zadovoljni s puno manje hrane, pokazuju istraživanja.

Usmjeravanje pozornosti zapravo je obnavljanje fokusa koji izgubimo te ga potom nježno vratimo na ono što želimo promatrati. U ovom slučaju to je svakodnevna aktivnost hranjenja. Uz pomoć potpunog posvećivanja fiziološkom, emocionalnom i osjetilnom iskustvu hranjenja pozorni ljudi mogu razaznati što, koliko i kada trebaju jesti da bi njegovali zdravlje i liniju.

Na taj način u potpunosti mogu uživati u hrani, ali i znati kada je dosta. Uzimanje hrane na osviješten i pozoran način povećava moć primjećivanja znakova gladi i sitosti, pomaže u boljem toleriranju neugodnih osjećaja, misli i okolnosti koje nas navode na prejedanje te nam pomaže da odgodimo poriv za bespotrebnim uzimanjem hrane dok ne nađemo neki bolji i zdraviji način na koji se možemo nositi s problemima. Istovremeno na taj način počinjemo jesti sporije, a brzo uzimanje hrane (dok pritom obično radimo nešto drugo, npr. čitamo ili gledamo TV) potiče prejedanje.

Autorica i se i sama mučila s mršavljenjem

Zanimljivo je da se kad jedemo na ovaj način možemo koncentrirati na sitost na koju upozorava okus. Naime, naši okusni pupoljci gube osjetljivost na okus što više jedemo. Mnogi nastavljaju jesti kako bi povratili punoću okusa iz prvih nekoliko zalogaja, no to se ne događa. Kad osvijestimo da ta senzacija traje kratko i da se ne vraća u jednom obroku, to nam pomaže da prije prestanemo jesti.

Jean Fain jedna je od onih psihoterapeutkinja koja je i sama prošla začarani krug dobivanja i gubljenja kilograma i njezina dugogodišnja zdrava težina, ali i uspješna praksa, daju joj kredibilitet na ovom području. No vrijednost njezina rada nadilazi uspješnu formulu za gubitak kilograma. Njezini uvidi zapravo pomažu da se okrenemo sebi, postavimo si prava pitanja i usmjerimo pozornost i brigu na zanemarene aspekte svojeg života koji nemaju izravne veze s prekomjernom težinom. Fain nas uči kako se ponašati prema sebi baš kako bismo se ponašali prema bliskom prijatelju ili voljenoj osobi – s ljubavlju, brigom i strpljenjem.  

….

preuzeto sa Sensa portala, www.sensa.hr

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *