Drveće daje snagu, daje nam zrak za disanje, drvo nas štiti i grije. U svakoj religiji postoji poštovanje prema drvetu. Pri tome se misli i koristi u ljekovite svrhe i povezuje našu Majku Zemlju sa ostatkom Kosmosa. 
Kineska poslovica glasi:

,,Planiraš li za godinu posij sjeme

ako ali planiraš za 1000 godinu zasadi drvo’’

Kuan Chung (Kineski ministar ca.700 god prije Christa)

 

Tradicija Majskog drveta datira još od doba Rimljana. Mjesec maj je bio posvećen Božici – Maia, božici rasta i plodnosti. Maia -fest se slavio oko prvog maja, i u čast Maia se podizalo drveće i plesalo se oko njega. Stari Kelti razvili su poseban kult drveta. Grane jasena koristili su za izradu specijalnih štapova i amuleta. Vrba se koristi još i danas za pletenje korpi. Vrba predstavlja fleksibilitet i obnovu. Majsko drvo je Keltima predstavljalo simbol plodnosti i drvo života.

Između 30. aprila i 1. maja Kelti Beltane slavili su vrijeme vještice. Pri tome su podizali stabla drveća i kitili ih sa trakama i simbolima sunca.

Prvog Maja, koji ujedno označava početak ljeta, Kelti su na jednom određenom drvetu prinosili žrtvu u krvi. Arheološka istraživanja pokazuju da je majsko drvo izvorno bilo žrtveno drvo. Phallus-majsko drvo stapalo se i povezivalo tako sa Majkom Zemljom. Za Kelte je tako počinjalo vrijeme plodnosti, bogatstva i žudnje, ali ne na jedan gnusan i neprikladan način nego posve prirodno. Prilikom majskog festa bi se dečki iskradali u šume i tamo bi se voljeli sa djevojkama.

Kod rođenja djeteta sadilo bi se drvo i u njegovom korijenu bi se nakon poroda zakopavala posteljica.

I stari Germani su poštovali drveće kao sveto i kao nositelja blagoslova. Germanska kultura se izmješala sa Keltskom, nakon što su Rimljani pokušali uništiti Keltsku vjeru. I kod Germana se Prvi maj slavi kao blagdan Božice majčinstava- Freia, koja se udala za nebeskog Boga Wotana. Germani su također postavljali drveće, najčešće brezu ili drvo bukve.

Kršćanstvo je u velikoj mjeri probalo iskorijeniti tu vjeru u prirodu, jer: Samo jedan jedini Bog treba biti svet.

Ali mitovi i običaji predaka živili su u narodu dalje. Mnogi obredi sa drvećem su poslije čak preuzeti u kršćanskoj vjeri, pa se na majsko drvo sada u kršćanstvu gleda kao na uskrsli simbol oslobođenja i uskrsnuća.

Do sredine 20. vjeka u Austrijskoj pokrajini Koruškoj, postojao je poseban ritual sječe drveta. Prije nego bi se drvo odsjeklo, drvosječa bi skinuo šešir, i dao bi drvetu ime, i na taj način bi drvo bilo  kršteno. Zatim bi drvo bilo, po imenu, zamoljeno za oprost, i tek nakon toga obreda drvo bi se moglo odsjeći.

Danas se još uvijek, uglavnom u seoskim i pokrajinskim oblastima donosi mlada breza iz šume, kojoj se odstrane grane ali tako da krošnja ostane nedirnuta, jer se smatra da je krošnja nosač blagoslova i kora joj se oguli. Drvo se ali mora oboriti prije izlaska sunca i postaviti u centru sela ili mjesta. Vrh stabla se onda okiti šarenim trakama i vjenčićima. Oko drveta se onda mora obavezno zaplesati jer taj ples važi kao proljetno-ljetni blagoslov.

Penjanje na Majsko drvo također ima dugačku tradiciju: mladi dečki se pokušavaju uspentrati uz glatku koru drveta na vrh, i pri tome skinuti okačene predmete. U nekim mjestima se organiziraju utrke za prvo mjesto  ili utrke konja sa motom: osvojiti ljeto. Da bi osvojili ljeto, dečki iz susjednih mjesta pokušavaju ukrasti majsko drvo, pa stoga drvo mora biti uvijek čuvano odnosno se mora stražariti oko njega.

Majsko drvo se onda obično pali u vatrama u noći ljetnog solicija.

Drvo se stavlja i djevojkama, dragama ispod prozora kao znak ljubavi i simpatije.

Majsko drvo donosi jednoj kući, dvorištu i ljudima koji tu žive ispunjenje životnog poslanja, snagu i pri tome treba otjerati sve šta je loše.

Zbog toga se ide u potragu za svježim zelenilom majskog drveta , i pri tome se za taj ritual/potragu kaže:potraga za majem, i onda se to zelenilo  stavlja na kuće. Djeca ga često nose od kuće do kuće i darivaju ga. Postavljano ispred štala majsko drvo treba povećati prinos mlijeka, a na đubrištima se postavljaju zelene breze za zaštitu stoke.

A i kod nas postoji narodna izreka: gdje god nađeš zgodno mjesto tu drvo zasadi… i ne samo majsko, i ne zaboravite se drvetu zahvaliti bez obzira dali uz njega meditirali ili se samo odmarali naslonjeni na njegovo stablo.

……..

pripremila Jelica Schmidt, www.lifesbreeze.at

Prevedeno iz knjige: Stari običaji, žive iznova (Sandra H.)