fbpx

Huna, tajna tradicija sa Havaja

Istražujući šamansku tradiciju starosjedioca havajskih otoka Max Freedom Long je došao do informacija koje su mu pomogle u formuliranju vrlo praktičnog modela duhovnosti. Nazvao ga je hunom i vjerovao kako će on promijeniti svijet.

Neposredno nakon što je diplomirao na Sveučilištu UCLA, Max Freedom Long se preselio na Havaje kako bi tamo radio kao učitelj u osnovnoj školi. Tokom svog boravka uvidio je da lokalno stanovništvo prakticira nešto slično magiji. U svojim zapisima Long napominje kako je u početku bio vrlo skeptičan vezano uz tu magiju, no kasnije se uvjerio da ona nepogrešivo funkcionira. U svojim kontaktima sa starosjediocima pokušavao je dobiti što više informacija o tajnoj tradiciji, no u više navrata se suočio s izbjegavanjem bilo kakve komunikacije na tu temu. Znanja koja je želio doznati isključivo su se prenosila unutar porodica i nisu bila namijenjena strancima. Kao školovani lingvist Long se okrenuo proučavanju havajskog jezika i ustanovio da se on zasniva na opetovanom ponavljanju pojedinih korijenskih riječi. Preko tih riječi mogla se raspoznati struktura kodova koji su skrivali tajno znanje.

Tokom sljedećih desetak godina Long se posvetio pisanju brojnih biltena i knjiga u kojima je postepeno razvijao svoju teoriju o havajskom tajnom znanju kojeg je nazvao hunom. Huna, što u prijevodu znači tajna, je termina koji je skovao sam Long i ne predstavlja autentični naziv za havajsku tradiciju. Vremenom su ga svi prihvatili, tako da je postao nekom vrstom zbirne imenice za sve što ima veze sa havajskim šamanizmom. U svojoj osnovi huna kako je prikazuje Long je psihološko religijski sustav koji svakome tko s njime dođe u kontakt pruža mogućnost vrlo praktične primjene u svom vlastitom životu. Njegove pretpostavke pripadaju univerzalnoj skrivenoj tradiciji koju se nakon katastrofe Atlantide sačuvala unutar različitih kultura.

Max Freedom Long vrlo brzo je shvatio potencijal znanja na kojeg je naišao i pokušao ga sustavno prenijeti svima onima koji su bili zainteresirani. Osnovao je Društvo za proučavanje hune unutar kojeg se počelo okupljati sve više članova. Long je bio uvjeren kako će širenjem hune omogućiti poticanje pozitivnih promjena u ovom svijetu, te da će na taj način ljudi konačno postati kreatori svoje vlastite sudbine. Gdje god bi došao ovaj čovjek je izazivao veliku pažnju i širio neodoljivi entuzijazam. Njegove knjige ostavile su veliki utjecaj i kasnije se redovito citirale u radovima drugih autora. Nažalost, većina njih bi koristila samo pojedini dio Longovih teorija i na njima ubirala slavu i profit. Sjetite se samo filma „Tajna“ i svega ostaloga što je nakon toga slijedilo.

Jedna od najvažnijih teorija hune je ona o tri sebstva koja istovremeno postoje u svakom čovjeku. Long ih je nazvao niže, srednje i više sebstvo. Riječ je o tri autonomna entiteta koji svaki za sebe ima slobodnu volju pri izražavanju. Mi ljudi uvjereno smo kako smo cjeloviti i autonomni, no u nama istovremeno egzistiraju tri različita bića. Svatko od njih skuplja nova iskustva koja će mu pomoći u procesu evolucije. Pri tome niže sebstvo odražava životinjski nivo postojanja i povezuje se uz instinktivno ponašanje. Ono u stvaranju odnosa sa svijetom koristi prvenstveno emocije i pri tome je sklono stvaranju iracionalnih stavova. Kada reagira, to je u pravilu vrlo intenzivno, bilo da je riječ o ljubavi, mržnji ili strahu.Niže sebstvo je izuzetno važno za zdravlje našeg organizma jer generira osnovnu životnu energiju. Ukoliko dođe do poremećaja unutar nižeg sebstva, rezultat su energetske blokade i pojavljivanje bolesti. Za razliku od srednjeg sebstva koje je povezano uz racionalni um, niže sebstvo nije u stanju praviti razliku između onoga što je dobro i onoga što je loše. Ono sve doslovce prihvaća i nakon toga u skladu s tim sadržajima djeluje. Takvo ponašanje u mnogo čemu podsjeća na malo dijete koje ne posjeduje nikakve unaprijed postavljene koncepte o ovom svijetu. Nižem sebstvu je potreban roditelj koji će ga voditi i zaštićivati, a ta uloga je dodijeljena srednjem sebstvu.

Problem srednjeg sebstva, koje je vezano uz naš racionalni um, je što uopće nije svjesno postojanja ostala dva sebstva. Ono jednostavno živi u uvjerenju kako jedino ono postoji i pri tome si daje pravo na kreiranje našeg identiteta. Zbog toga dolazi do velikih unutrašnjih nesporazuma koji nas dovode do gubitka kontrole nad vlastitim životima. Prvi korak u procesu oslobađanja je uspostavljanje svjesnog kontakta između srednjeg i nižeg sebstva. Srednje sebstvo bi trebalo uvjeriti niže sebstvo u svoju dobronamjernost i pomoći mu da ukloni nakupljene strahove i opterećujući osjećaj krivnje. Komunikacija s nižim sebstvom nije moguća na uobičajeni verbalni način jer ono ne funkcionira poput našeg uma. Puno efikasnija komunikacija se uspostavlja se pomoću imaginacije i mentalnih slika.

Već smo spomenuli kako naše niže sebstvo ima sličnosti sa životinjskim nivoom postojanja. Štoviše, unutar njega se nalazi naša unutrašnja životinja koja nas povezuje s dalekom prošlosti. U nastojanjima srednjeg sebstva da ostvari komunikaciju s nižim sebstvom potpomaže ukoliko ono uspije raspoznati o kojoj je životinji riječ. U svojem racionalnom prosuđivanju životnih situacija srednje sebstvo bi trebalo zadržati pozitivnost jer je u stalno povezano s nižim sebstvom koje prima njegove ideje i doživljava ih na emotivan način. Iz tog razloga se huna vrlo često definira i kao religija pozitivnog razmišljanja. Po njoj je pozitivno razmišljanje najefikasniji način štovanja Boga u nama i drugima.

Bog u nama je ustvari naše više sebstvo. Za razliku od nižeg i srednjeg sebstva ono se nalazi izvan našeg tijela. Long kaže kako je naše više sebstvo dvojne strukture i definira kao oca i majku zajedno. Baš kao što bi srednje sebstvo trebalo igrati ulogu roditelja nižem sebstvu, tako bi i više sebstvo trebalo brinuti o srednjem sebstvu. Problem srednjeg sebstva leži u tome što ono ne može ostvariti direktni kontakt s višim sebstvom, nego za to mora prethodno kontaktirati niže sebstvo kojeg uglavnom uopće nije svjesno. Za razliku od srednjeg sebstva, niže sebstvo, koje je smješteno u pordučju isod pupka, ima direktan kontakt s višim sebstvom preko posebne energetske niti koja se proteže kroz tijelo i završava u višem sebstvu iznad naše glave. Put od srednjeg sebstva preko nižeg do višeg sebstva slikovito je opisao i Isus kada je rekao da je za ulazak u kraljevstvo nebesko potrebno biti poput djeteta.

Niže sebstvo povezano je uz prošlost, srednje uz sadašnjost, a više sebstvo na osnovu naših misli kreira budućnost. U višem sebstvu nalaze se sva potrebna znanja i informacije, no do njih možemo doći jedino ukoliko mu se obratimo. Razlog tome je što više sebstvo ostavlja nižem i srednjem sebstvu slobodnu volju za donošenje svojih odluka. Unutar različitih tradicija više sebstvo nazivalo se vodičem, anđelom čuvarom i dajmonom. Za razliku od nižeg i srednjeg sebstva ono nema nikakvih ograničenja i možemo ga slobodno nazvati našim osobnim bogom, ili onime što je božansko u nama. U kontekstu hune postaje jasnim nedjelotvornost svih duhovnosti i religija koje su od srednjeg sebstva na svaki način pokušavale doći do višeg zanemarujući ili negirajući tjelesno niže sebstvo. Na taj način se samo stvarala još veća unutrašnja nepovezanost i udaljavalo od svoje istinske prirode.

Prema legendama kultura polinezijskog područja stara je više od 14,000 godina. Još od davne prošlosti judi južnog Pacifika su u svojim dvostrukim kanuima su ostvarili komunikaciju unutar poznatog trokuta koji uključuje Havaje, Uskršnje otoke i Novi Zeland. Još i danas ostaje nedoumica ostaje nepoznanica o njihovom porijeklu. Unutar različitih teorija ističe se ona koja kaže kako su došli s velikog otoka unutar Pacifičkog oceana pod imenom Mu ili Lemurija. U predajama polinezijskog područja postoje legende o zemlji Mu koja se naziva pravom domovinom. U tim legendama pojavljuje se priča o takozvanim ljudima sa zvijezda koji su došli na naše planet iz zviježđa Plejada.Ti zvjezdani ljudi naselili su se na kontinentu Mu i putovali po tadašnjem svijetu šireći svoje znanje odabranim grupama ljudi. Ljudi s kontinenta Mu bili su mali rastom, no paralelno s time bili izuzetno mudri. Nakon što se njihov kontinent raspuknuo i potonuo, oni su se otišli u raznim smjerovima. Unutar brojnih kultura postoje legende o „malim ljudima“, pa ih tako nalazimo i na Havajima gdje ih nazivaju Menehune, ili „ljudi koji posjeduju tajnu moć“. Proučavajući havajsku tradiciju Max Freedom Long je shvatio kako je naišao na izvor drevne mudrosti, znanje koje je ostalo neoštećeno tokom svih ovih tisuća godina.

U havajskoj tradiciji molitva se smatra osnovnim odnosom s Bogom. No, način na koji oni doživljavaju molitvu u mnogo čemu je različit od našeg. Njezina osnovna svrha je integracija tri sebstva koja postoje u svakom čovjeku, među kojima ono više sebstvo dobiva ulogu osobnog boga. Za razliku od kršćanstva, havajska tradicija je vjerovala da u svakome od nas postoji potpuno osviješteni božanski dio koji ukoliko ga se zatraži može aktivno učestvovati u kreiranju naše stvarnosti. Na našu žalosti, tokom vremena ljudi su zaboravili na tu ključnu činjenicu i počeli živjeti odvojeno od svog osnovnog identiteta. Kao posljedica toga naša osnovna energija emocija koja se stvara u nižem sebstvu prestala je odlaziti u područje višeg sebstva i postala hranom nematerijalnih bića s nižih astralnih nivoa. Ta bića su uspostavila kontrolu nad našim životima, a mi smo nesvjesno postali njihovim žrtvama.

Ljudsko prirodno stanje je da u zajedništvu s Bogom kreira ovaj svijet. U tom kontekstu je i molitva zamišljena kao aktivni proces usklađivanja odnosa sa svijetom. Prvi korak u tom postupku je generiranje dovoljno vitalne energije (mana) koje se odvija u području nižeg sebstva. Srednje sebstvo treba uspostaviti kontakt s nižim sebstvom i potaknuti ga da svjesno podigne postojeći energetski nivo. Pri prvim kontaktima s nižim sebstvom u pravilu se nailazi na veći broj emocionalnih blokada koje blokiraju slobodni protok energije. One najčešće nastaju zbog akumuliranog osjećaja krivnje, straha i bijesa. Iz tog razloga je prvi korak pri realizaciji molitve upravo osvješćivanje i uklanjanje tih blokada u nižem sebstvu.

Blokade u nižem sebstvu razgrađuju se kroz direktnu i posrednu akciju. Direktna akcija uključuje izražavanje žaljenja svim ljudima koje smo tokom života povrijedili. U havajskoj tradiciji postoji samo jedan grijeh, a to je ozljeđivanje druge osobe. Ukoliko nismo u mogućnosti uspostaviti direktni kontakt s osobama koje smo povrijedili, ili ukoliko bi ih uspostavljanje tog kontakta dovelo u neugodnu situaciju te dodatno povrijedilo, onda se pristupa posrednom djelovanju kroz vizualizaciju kontakta s dotičnim osobama. Pošto naše niže sebstvo najbolje razumije konkretne aktivnosti u fizičkom svijetu, u svrhu otklanjanja emocionalnih blokada povoljno je svjesno pomagati drugim ljudima. Na taj način našem nižem sebstvu dajemo do znanja sa smo usitinu odlučili promijeniti nešto u svom životu.

Pročišćavajući utjecaj imaju i određeni oblici disanja. Prije samog provođenja molitve preporučljivo je napraviti nekoliko serija od po četiri „HA“ disanja. Riječ je o disanju gdje udišemo zrak kroz nos i ispuštamo ga kroz usta istovremeno formirajući zvuk „HA“. Na početku se treba zadovoljiti s jednom ili dvije serije takovog disanja, a kasnije postepeno povećavati broj. Havajski kahune (čuvari drevne tradicije) okupljali bi se i prakticirali „HA“ disanje po nekoliko sati. Tokom same molitve diše se ujednačeno disanje kroz nos, tako da udišemo brojeći do četiri i izdišemo brojeći do četiri. Pri prvom udahu potrebno je zamoliti naše niže sebstvo da se uključi u akumuliranje energije, a pri kraju ga jednako nježno potaknuti da prikupljenu energiju pošalje prema našem višem sebstvu.

Naše niže sebstvo akumulira energiju i istovremeno čuva sjećanja o svemu što se događa u našem sadašnjem i prošlim životima. Ta energija je potrebna višem sebstvu koje ima mogućnost šireg uvida u naše postojanje i pri tome kreira našu budućnost. Naše više sebstvo poštuje slobodnu volju srednjeg i nižeg sebstva i aktivira se jedino ukoliko mu se obratimo. Nakon akumuliranja energije u nižem sebstvu potrebno je tu energiju kroz svjesno disanje poslati u područje višeg sebstva koje se nalazi iznad naše glave. Vitalnu energiju zamišljamo kao sjajnu tekućinu koja dolazi do vrha glave i nakon toga se iz gornje blistave sfere u obliku kapljica vraća u naše tijelo. Sljedeći korak u procesu molitve je slanje jasno definirane mentalne slike koju formira srednje sebstvo. Slika treba prikazivati dovršetak onoga čemu težimo i uvijek biti popraćena pozitivnim afirmacijama. Postupak se ponavlja tri puta. Više sebstvo će primiti naše mentalne slike i nakon toga ih realizirati na svima zadovoljavajući način u našem životu. Na taj način ljudi uspostavljaju kontakt sa svojim osobnim bogom i kao integrirana bića dolaze u priliku slobodno kreirati svoju stvarnost.

….

Piše: Igor Ognjenović

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *