fbpx

Svijet je ono što mislimo da jest

Ovisno o načinu na koji gledamo svijet čaša s vodom može biti polu-prazna ili polu-puna. Ovisno o našim planovima, kiša može biti dobra za usjeve ili loša za piknik. Jednako tako neki životni problem može biti prepreka ili izazov. Ovo su jasni i razumljivi načini na koji naše mišljenje utječe na iskustvo.

Na suptilnijem nivou znamo da misli vezane uz strah, brigu, bijes i nezadovoljstvo mogu dovesti do bolesti i umanjiti našu učinkovitost, dok misli o sigurnosti, odlučnosti, ljubavi i praštanju donose zdravlje i poboljšavaju kvalitetu našeg djelovanja. Prenesemo li ovo na metafizički nivo, dolazimo do ideje o tome kako misli telepatski privlače svoje ekvivalente. Ili pojednostavljeno, pozitivne misli će privući pozitivne ljude i događaje, a negativne misli će privući negativne ljude i događaje. Brojni duhovni učitelji širom svijeta govore kako je naše iskustvo određeno onime u što vjerujemo. Jednako tako su drevna i moderna povijest prepune primjera o snazi misli kroz molitvu, vjeru i odlučnost da mijenjamo svoje fizičke uvjete, događaje i okolnosti.

Unutar šamanskih učenja postoji sklonost poistovjećivanja života i sna, ili drugim riječima povezivanja našeg postojanja sa procesom sanjanja. To ne znači da je život iluzija, nego samo da su snovi stvarni i stvarnost je san. Ono što ovoga trenutka doživljavate samo je jedan od mnogobrojnih snova. Na prvi pogled ovakav pristup izgleda čudnim i zbunjujućim, pa čak i nelogičnim.

Jeste li ikada po noći sanjali san koji je izgledao čak stvarniji od vaših budnih iskustava? Ako je tako, tada znate da je jedini način kako možete razlikovat snove od stvarnosti po tome što se uz nju veže više konkretnih sjećanja.

Pri tome šamani kažu kako su naša sjećanja samo druga vrsta snova. Ukoliko niste imali takav realistični san, vjerojatno ste čuli ili čitali o ljudima koji su doživljavali ono što psiholozi i psihijatri nazivaju „halucinacijama“. One su za njih bile jednako stvarne, ili čak možda i stvarnije, nego san koji nazivamo svakodnevnim iskustvom.

Razmislite o činjenici kako je jedini test za stvarnost ovakvih halucinatornih iskustava da li ih je doživio netko drugi ili nije. Vrlo često ni to nije dovoljno. Jer ukoliko vam se ne sviđa ono što drugi govore da su iskusili, to uvijek možete nazvati „masovnom halucinacijom“.

Za šamane je upravo iskustvo koje zovemo stvarnim i svakodnevnim masovna halucinacija, ili, nazovimo to uljudnije, san koji zajedno dijelimo. Po njima, to je kao da svi mi imamo naše individualne snove o životu, a dijeljenje nastupa na nivou dogovora ili konsenzusa. Pri tome će se neki dijelovi naših snova će se dijeliti, a neki neće. Iako na prvi pogled ovakva drevna učenja izgledaju vrlo primitivno i neobično, ona su vrlo bliska pomacima koje u svijesti stvara moderna tehnologija. Svaki obožavatelj Matrix trilogije bi ih bez ustručavanja podržao. Nastavimo ili istim pravcem razmišljanja, ako je život san, i mi se unutar njega možemo potpuno probuditi, tada možemo i mijenjati san kroz promjene u sanjanju. Time prestajemo biti zarobljeni u kolektivnoj halucinaciji i stječemo mogućnost preuzimanja uloge kreatora stvarnosti unutar koje živimo.

Kroz čitavu povijest ljudi su se trudili kako bi pronašli smisao postojanja i apsolutnu istinu, nešto konkretno i trajno za što bi se mogao zakačiti naš um. Pri tome su koristili misticizam, religiju, znanost, metafiziku, umjestnost i filozofiju, sve kako bi uredili svoje živote i osjetili se sigurnijima unutar sebe samih, a vrlo često i izvan sebe samih.

Za razliku od njih, šamani su došli do svojih vlastitih rješenja problema smisla kroz logičko širenje ideja o tome kako je sve san, a svijet je ono što mislite da jest. Ako se to prihvati kao osnovna pretpostavka, tada apsolutnom istinom postaje sve ono što odlučimo nazvati tim imenom. Značenje svakog iskustva ovisi o našoj interpretaciji ili odluci da prihvatimo interpretaciju nekog drugog. Svi sustavi koji opisuju život su proizvoljni i kreirani na osnovu određenih odluka o prihvaćanju određenih interpretacija iskustava.

Ono što je uistinu važno nije je li neki posebni sustav istinit (proizvoljni koncept), nego koliko on dobro za nas funkcionira. Sustavi koji imaju šansu da se najdulje održe trebali bi prihvatiti iniciranje promjena i ne ponašati se na represivan i negirajući način spram drugih različitih sustava. Takve fleksibilne sustave puno je lakše kreirati unutar okvira individualnih životnih priča.

Što je veća grupa ljudi objedinjena oko nekog sustava, proces kristalizacije, a time i represivnog ponašanja postaje sve očigledniji. Na taj način dolazi do tenzija spram svih onih koji misle drugačije, bilo da je riječ o protivnicima sustava ili pripadnicima.

Pošto je funkcionalnost bilo kojeg sustava ključna za njegovu primjenu, sasvim je u redu odbaciti sustav koji više ne daje pozitivne rezultate i prikloniti se nekom drugom sustavu koji to čini. Taj prelazak iz jednog sustava u drugi trebao bi se događati na potpuno jednostavan i spontan način, bez imalo grižnje savjesti.

….

napisao Igor Ognjenović, astrolog i erudita

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *