Put smisla

Pušenje nije samo pušenje, več je i lekcija iz ljubavi i samopoštovanja. Strah od letenja nije samo strah od letenja, već je i lekcija o povjerenjo u unutrašnju snagu i život. Radoholizam nije samo radoholizam, već je i lekcija samodokazivanja i traženja smisla. Tokom godina rada kao terapeut, shvatila sam da čak i za “praktične životne situacije” i probleme, za koje ljudi očekuju jednostavna i praktična rješenja, postoje odgovori koji su potpuno spiritualni. Mogla bi da još nabrojavam ljudske izazove i kada bi tražila rešenja, uvek bi dolazila do višeg smisla, do duhovne komponente pojedinca u kojoj se nalazi suština problema a i samo rešenje.

Čini se da većina ljudi prihvata duhovnost kada su u teškoj situaciji, stisnuti uz zid, kada praktična racionalna rešenja ne funkcionišu, a viši smisao postaje jedini odgovor na bol i strah. Ovo je početak “drugog života”, neka vrsta vaskrsenja od starog jaza. U početku, čini se da je to bilo čudo i odgovor na tešku životnu situaciju, ali u stvarnosti to je tek početak dugog puta samospoznaje na kojem čuda postaju normalna.

U zapadnoj civilizaciji, koja strogo razdvaja između uzroka i posljedice, koja planira i pažljivo mjeri ciljeve, možda je teško prihvatiti naizgled besmislenost duhovnosti, a kamoli čuda. Kultura nas uverava da želimo brzo i sada, da nas zanimaju isljučivo rezultati, dok okolnosti često ne vredi pominjati.

Naprotiv, život se dešava upravo SADA! Sada nam daje priliku za samorefleksiju i za prihvatanje sebe izvan uloga koje igramo kao majke, očevi, zaposleni … Ovaj proces duhovnog buđenja je svakako put, a ne cilj sam po sebi. U ovom procesu stičemo najveće životne nauke, lekcije i mudrost koju nijedna knjiga ili duhovni učitelj ne može ponuditi – jednostavno zato što su plod našeg vlastitog procesa i samoznavanja. Ako kažem slikovitije: samo kada pređemo put možemo da zaista razumemo i prihvatimo planinu.

Pre godinu i po dana sam dizajnirala prvi kontinuirani terapeutski program u kojem sam ljude različitih pozadinama, uzrasta, kulturama i motivacijama povela »na planinu«. Uz izuzetne priče i transformacije pojedinaca, najviše me se dotakla spoznaja da su pojedinci, zajedno sa svim razlikama i različitim ciljevima koje su »donesli« sa sobom, hodali vrlo sličan put i da su se na njihovom putu suočavali sa vrlo sličnim izazovima i saznanjima – svaki u svom vremenu, svaki na svom jeziku podsvesti, svaki u sopstvenim vibracijama. Čini se da kao ljudi imamo više zajedničkih stvari nego što mi normalno mislimo.

Nedavno se moj rad transformisao sa spoznajom da ne želim isključivo da rešavam individualne izazove čoveka, već da pojedinca uvedem u proces transformacije u kojem će pronaći dublje značenje njegovog životnog puta. U potrazi za ovom “skrivenom blagom” otkrivamo, da poklone u obilju dobivamo na putu traženja … kada nas put obogati sa mnoštvom poklona, sa vremenom zaboravimo na skriveno blago – na krajnji cilj –  koji sa vremenom ostaje samo mantra i lepo sećanje na naš stari Ja.

….

Asya Širovnik Moškon
preuzeto sa njenog web sajta

Leave a Reply

Your email address will not be published.