Drage moje dame, pošto je i N izrazila zainteresovanost za moje energetske novosti, kreirala sam nam grupu za updejte. Snimiću vam sad instrukcije, poslušajte, jer je jako bitno! – V je kreirala grupu na whatsup-u, zove se Energy Channel.
Ovo već zvuči kao ozbiljan poziv za akciju! Ovaj put neće moći da se prođe samo sa ‘upalila svijeće i razmišljala pozitivno’ varijantom… so let’s play.
“Sva za energiju danas!”, odgovara N kao da mi čita misli.
Danas je Hidrellez, pretražite na wiki ako vas zanima više detalja. Uglavnom, slavi se kao dan kad su se proroci Hazir i Illias našli na zemlji i otud i ime praznika kao kombincija njihovih imena. Proslavlja se u Turskoj posebno među Alevida muslimanima. Ja nisam od tih, ali mi ipak slavimo. Danas se slavi dolazak proljeća. Zašto je to danas naročito bitno… Osim ovoga juče se Merkur pomjerio prema srcu Sunca pa je vrijeme velikih pomjeranja i oslobađanje energije. Dakle, imamo Hidrellez, dolazak proljeća i energetska pomjeranja Merkura u nekom clash-u i stoga sve ono što poželimo danas je jako važno – priča nam.
Tako karakteristično V. daj mi malo religije, astrologije, malo pozitive, uz smjenu godišnjih doba i da nešto pokrenemo. Interesantno je da se ovo sve dešava na veče uoči Đurđevdana i to Hidrellez mi mnogo zvuči kao ono Ederlezi pa me ubi radoznalost i moram da kopam koji su to elementi i odakle dolaze pa da su preživjeli do danas i izmiješali se.
Imam šta i da nađem pa samo neki isječci sa raznih strana interneta.
Đurđevdan u Srbiji, Gergyovden u Bugarskoj ili Jurjevo u Hrvatskoj i Bosni, južnoslovenski je religijski praznik koji se slavi 23. aprila po Julijanskom kalendaru (6. maj po Gregorijanskom). Sveti Đorđe je jedan od najznačajnijih kršćanskih svetaca u Pravoslavnoj religiji. Ovaj praznik se povezuje sa tradicijom slavljenja dolaska proljeća. Kršćanska sinaksaria drži da je sv. Đorđe (Juraj) bio mučenik koji je umro za svoju religiju.
Đurđevdan (romski Ederlezi) je, takođe glavni praznik Roma ex Jugoslavije, bez obzira da li su Ortodoksi ili Muslimani. Različiti izgovori na Balkanu (Hereljez, Ederlezi), varijanta su turskog Hıdırellez.
Dogme religije sa primjesama paganizma, oh my, kao dobar koktelčić.
I čini se svi ga na ovaj ili na onaj način slave.
A meni svira Bijelo Dugme u glavi i imam Kusturica scene u glavi.
Upoznavanje nečeg već poznatog i bliskog na drugačiji način.
A i sve mi se čini da će nam V smućkati nešto dosad neviđeno u smislu rituala. Pa da poslušamo dalje…
“Sad ću da vam objasnim šta treba uraditi ali s’obzirom na okolnosti šta je to što možemo uraditi.”, govori V.
Znala sam… Prosto mora čovjek da je obožava, nema veze što ne može po ‘propisima’. Bitno je da nešto uradimo, a ja se mislim kako u našem malom krugu stvaramo neke nove rituale, pa će možda za 100 godina neko pomisliti da su baš to bila ‘pravila’, a mi ćemo biti neke pra-vile koje su svijetu kanalisale radost i optimizam.
“Uobičajeno na Hidrellez napisali bi želje, opet na bijelom, čistom papiru, Sonja!”- pamti moj izlet sa roze papirićima očigledno. “I onda ću vam reći kasnije u koje vrijeme tačno ove želje se stavljaju pod drvo ruže ili bi se kačile na drvo ruže. No biće nam teško da nađemo drvo ruže, jer moramo da to drvo posjetimo i sutra. Iz toga razloga predlažem da kad napišete želje na bijelom papiru i stavite pod bilo koji cvijet koji imate u stanu ili nakačite negdje na lišće. Sutra prema ritualu moramo da ga bacimo u more ili u rijeku. Eh sad, nisam sigurna da time ne zagađujemo rijeku i da nas neće uhapsiti ovdje zbog toga! Tako da, moja mama, na primjer, to ne baca nego sačuva svoje želje do iduće godine i onda na isti praznik pročita, pocijepa i piše nove želje za sljedeći godinu.”- nastavlja, ostavljajući prostora za improvizaciju V.
“Metoda po kojoj ja radim je da dok pišem svoje želje nacrtam i ružu na tom papiru. Sonja, prije nego što se pobuniš da ne znaš da crtaš, ti možeš i da isprintaš sebi! Roza je preporučena boja, tako da to će ti svakako odgovarati! Onda na listove ove ilustrovane ruže ispisuješ želje. Isto kao da ih kačiš, i to isto pali! Pa na primjer ako želiš novac, možeš da to i nacrtaš, srce ako tražiš vezu i tako dalje. Ilustracije, crteži se preporučuju. Kao nastavak rituala, reću vam tačno vrijeme kad da svoje želje povežete sa cvijećem i ako želite, možemo se povezati i ja da izgovorim veoma kratku molitvu za sve tri prije nego što stavimo želje pod cvijet. Na turskom je, pa nije obavezno ako nećete, svakako javim vrijeme.”- nepokolebljiva je u svojim možeš, ali i ne moraš momentima.
“Eh sad, ako bi bili vani, u slavlju ljudi pale vatre, i preskaču preko njih dok izgovaraju svoje želje! Pošto ćemo teško i gdje u Beču naći gdje da zapalimo vatru i napravimo oganj možemo samo da kod kuće upalimo svijeće i preskačemo preko njih… Slobodno mi se smijte sad, ja ću to da uradim, a vi kako hoćete, zavisi od vas! Ali zabavno je, i dok skakućete ponavljajte svoje želje ljubav, novac, i sve ostalo. Onda sljedećeg dana ili bacite papir u Dunav ili sačuvajte do sljedeće godine, kako već odlučite.”- i čini se da je to kraj instrukcije.
No nije, stiže još jedna glasovna poruka: “Danas isto nikakvo veliko čišćenje, otvorite prozore, pustite vazduh da struji! I nemojte da budete grubi prema životinjama! N ne smiješ danas da se ljutiš na Jack-a (famozni MainCoon mačak), moraš danas da budeš izuzetno dobra prema njemu, veoma je važno! Sve je u znaku dobrih namjera, pozitivnog načina razmišljanja i da, željenja svega onoga što tražimo za sebe. Javite mi ako hoćete da zajedno uradimo molitvu, jer ću svakako to da radim za sebe, pa se možemo povezati na 5 minuta.”.
“Ja sam za! Preslušaću još jednom i zapisati uputstva, pa se čujemo kasnije.” – odgovaram kratko.
“Ček, ček, ček… Imam još sat vremena posla i onda sam IN, štagod da je u pitanju!”- naravno nije preslušala poruke jer mrzi glasovne!
“Od 18 do 19 imaš onda vremena da napišeš želje, ženo! Poslušaj to što sam vam poslala! Onda vas zovem oko 19, oki?”, piše joj V nazad, a čim kaže ‘ženo’ znaš da je vrijeme da se postaviš u stav mirno i da saslušaš naredbu.
“Imam neki call u 19, ali nema veze nešto ću već smisliti!” – N u svom flegmatičnom stilu odgovara.
“Ne mogu da mijenjam vrijeme u koje treba to da se uradi, ni vrijeme molitve. To mu dođe fiksirano! Promijeni plan, ionako je tačno vrijeme 19:12, tako da u 19 se čujemo i zakasni na call 5 minuta. Ionako uvijek kasniš, pa lažeš da se nisi mogla povezati!”- ovaj put kod V nema improvizacije, povukla je crtu kad je u pitanju vrijeme izvođenja radnje.
“Yes, maam!”
“Bravo, that’s the spirit!”- naš duhovni vođa je dobar balans između diktatora i motivatora.
“Slušaj, u svom životu nisam vidjela duhovnog vođu da je ovako bossy!”- ubacujem se uz hrpu smajlija.
“Možda zbog toga i pali!”- primjećuje N.
“Pogledaj Bikram na Netflix-u, pa mi onda nešto reci!”- kaže mi V.
“Pogledala sam, ali čovjek je narcisoidni egomanijak na kraju ispao! Jel’ sa tim treba da te poredim?”
“Nisam na tom nivou, još! Ali u ovom trenutku… Otvoriću vaše energetske kanale, pa makar na silu!”- pobjedonosno govori V.
“I misli to ozbiljno!”- dodajem za efekt.
…
Sat vremena kasnije.
“Evo pišem želje, crtam ružu! Otvorila sam youtube tutorial da vidim kako da je nacrtam. Ni na šta ne liči, ali sam probala. Ako ništa drugo sad znam kako se crta ruža. V, ti si fenomenalan duhovni boss!” – N izvještava.
“Hvala srećo! Neka te energija prati!”- odgovara joj V, sad već u guru-like stilu.
Energy channel grupa je utihnula, pa sjednem na balkon da preslušam poruke sa instrukcijama još jednom, zapišem šta mi je činiti i uronem u svoju tišinu. Taman nađem i isprintam pink ružu koja mi se sviđa i počnem da šaram po peteljkama svoje želje kad zvoni telefon.
Spiritualni vođa me zove.
Gledam na sat, nije još 19.
“Pogledaj kroz prozor! Ajd otvori, uvijek zaboravim gdje treba da pozvonim.”. I nakon par minuta, eto je tu, na mojim vratima drži u ruci dvije predivne pink ruže! Jedna je za mene, druga je za N. Ne samo da je duhovni vođa, ona je i ‘spritual enabler’, naime ako nemaš rekvizite i to će da ti obezbijedi! I prije nego što mogu da dođem do daha i da joj se zahvalim za taj gest ljubavi i prijateljstva, zvoni joj telefon.
U po frke zove N. Ne može sad doći da preuzme ružu, na biciklu je, negdje na drugom kraju grada, neće stići do 19h. Imamo 3-way dialog preko spikera…
V: Dobro, jesi napisala želje?
N: Jesam i crtala i sve.
S: Jesi nacrtala prsten?
N: Šta?
S: Pa sunce mu poljubim, hoćeš da se udaš, stalno o tome pričaš! Valjda si to i zapisala? I nacrtala ono što se nadam da je ekstravagantan dijamant?
N: Uh, zaboravila sam!
V: OK, nema veze, evo Sonja će za tebe!
Interesantno mislim se, možda ta udaja želja i nije bila ono želja ‘za prave’. Ček, stani… šta? Razmišljam o zadnjoj rečenici koju joj je V rekla prije nego što je prekinula. ”Sonja će za tebe”… da nacrtam i da napišem da je za N? I taman da udahnem i da joj kažem nemoj živa bila da se na mom papiru nađe brak, pa da se energetske sile zbune… nisam ti ja za to!
Međutim, naš spiritualni boss se ne da zbuniti i ne ostavlja mi vremena za dalju kontemplaciju.
“Zapiši ti za nju na svom papiru?”
A neću, ne mogu na mom papiru.
Zašto?
Pa zamisli da to neko/nešto što radi u birou za ispunjavanje želja ne bavi detaljima i onda previdi da je to za N. a ne za mene i onda se meni dogodi brak.
Sonja, brak se ne događa ljudima. Ne može te niko natjerati. Šta lupaš?
Prvo nisi upoznala moju pratetku, natjerala bi me da se udam kad bi se ukazala prilika, samo da me više ne zovu starom curom, pa makar se odmah razvela. Drugo, nikad me niko nije pitao, šta ako me neko pita a meni bude jedan od onih dana kad mi svega i sviju žao pa da ne mogu da odbijem? Ne, ne… cijelu situaciju valja izbjeći jer nikad se ne zna u kom pravcu može da ode.
Ako ikad nađeš nekog da isprati taj tvoj tok misli i nelogičnu logiku, ja ću te natjerati da ga oženiš! A do tada, napiši na posebnom komadu papira, a ne na svom!
Nijedno riješenje joj nije strano kad je u pitanju dijeljenje energije.
Ispratim V i vratim se svojim željicama… čak i crtam i uživam sama sa sobom, odnosno sa svojom maštom. Izgubim pojam o vremenu kad zove me na facetime. Uzimam kovertu i stavljam je pod ružu koju mi je kupila. Gledam je i slušam kako izgovara ono što ona naziva molitvom. Ali ljudi moji, to što čujem ne zvuči kao crkvena molitva, to je poezija!
I osmijeh mi igra iako ne razumijem.
Za sve koje volim, uključujući sebe, uključujući sve one koje mogu voljeti, čitam ovu molitvu. Čuj je njenim glasom, učini da se njena želja ostvari, jer sve se želje ostvaruju.
Druži se sa svojim voljenima. Ako su sa tobom, neka se ova molitva među vama dijeli. Ako nema nikoga, zovi ih sve dok ti ne dođu.
Neka ima i malo, ali neka uvijek ima dovoljno.
Neka potroši svu ljubav. Nepresušnog nek joj bude izvora.
Neka joj radost bude obilna.
Neka bude srećna, i neka zna šta znači razveseliti se. Nešto u njoj neka zastane i onda poskoči. Neka zaškaklja sve one što je čuju i vide, neka ih nasmije.
Dobro zdravlje imaj.
Neka srce kuca u svom ritmu.
Neka obrazi budu trešnje-ružičasti, a usne medene.
Neka koža bude topla i neka zrači energija iz nje.
Neka krvi struji u izobilju, neka protiče venama.
Imaj posao kojim se ne bi umorila od obavljanja posla. Ne zaboravimo da je to pravo lice uspjeha. Dok obožava to što čini, dok svaki dan slavi svoja otkrića, neka to čini.
Neka promijeni ono što želi da promijeni.
Neka se obnovi iznutra i izvana, u dobrim i lošim danima.
Neka baci stare nepotrebne elemente, neka zrači dušu.
Uvek neka ima izlaz. Neka se pomera bilo gde. Ako želi da je neko odnese, pomoć iznutra, ljubav izvana neka joj pomažu.
Donesi nešto što će je iznenaditi. Jednog dana, umotanog u paket. Kada se otvori, neočekivano će dobiti dobru vest. Neka bilo koji od tristo šezdeset i pet bude na ovaj dan. Kakav god da bio ponedjeljak, u rukama držite nezaboravan utorak, koji je vratio u radost. Neka postoji nešto što se ne može predvideti tako da opisuje inteligenciju života.
Neka se san ostvari. U snu spustite oči. Potrči za njim i pusti ga. Ne čuvaj svoj san od sebe.
Ne zaboravimo da je u crtiću, sve moguće …
Moj nakaradni prevod, uz pomoć gugla preko 4 različita jezika i pomalo slobodna interpretacija ne može ni da se približi tome čime ona zrači dok izgovara te riječi za mene, za moju sreću! To nešto tako dirljivo i milo da me baš briga za ritual i navodnu magiju istog. Ona je moja magija! Njeno prijateljstvo, njena ljubav i pažnja je moja molitva.
Da li vjerujem u magiju običaja i rituala?
Ne baš, ali su mnogo zabavni. Vraćaju u neko nevino dječije vrijeme kad nam nije bio bitan ishod događaja, no smo uživali su istom. Preskakala sam preko svijeća u nedostatku vatre večeras i super sam se zabavljala, bila smiješna sama sebi.
Da li vjerujem da će mi se želje ispuniti zbog toga?
Ne. Ali vjerujem u V, vjerujem u magiju prijateljstva i poklonjene ruže i rituala objavljenih pod prisilom iz ljubavi i želje da se njeno vjerovanje podijeli. Vjerujem u N, koja ne voli da je se dodiruje, mrzi da se grli, ali se sva rastopi jer ima nas da poneki ritual zavrti pod strogim vodjstvom duhovnog vođe. Vjerujem u sva slova azbuke i plejade likova koji se iza njih kriju, jer su moji i jer me vole i jer imam tu čast da mi se igraju u životu i da mogu da ih volim. Vjerujem u magiju pročitanog stiha ili rečenice onih koji su živjeli prije mene i ostavili mi nešto da me inspirišu, isprovociraju, zamisle nad istom… ili samo raznježe kao pjesma koju mi je kao molitvu recitovala V. Nisam je u tom trenutku razumijela, ali sam je osjećala i bila mi je jasna.
E, u tu vrstu magije vjerujem.
N, skeptično/praktični element našeg malog tria, kaže mi sutradan: “Ma nije do rituala, ni do magije… ono što me ispunjava je činjenica da si se sjetila prstena, da je V letila po gradu da nam barem po jednu ružu kupi, da me tjera da zapišem te želje! Da nam je toliko stalo jedni do drugih i da želim sve ono najljepše za nas i da razmišljamo ne samo o svojim željama nego o željama one druge. Taman zaustim da je pitam da se nije to slučajno raznježila, suprotno karakteru, kad čujem: “Ček malo, pa prije 2 sedmice smo isto zapisivale želje zbog neke druge vrste energije kad nam je najavila. Od same statističke mogućnosti i procesa ponavljanja bi se moralo nešto desiti, zar ne?”
OK, she is back! Nemam šta da dodam, osim da se od srca nasmijem.
“Nedostajala mi je moja porodica jer bi sa njima radila ovakve stvari. Mislim da sam vas donekle zato i ‘mobilisala’ da učestvujete!”- govori mi sljedeći dan V. Znam, i razumijem… ali zato smo mi tu! Mi smo porodica, ona koju ne veže krv. Mislim, reci mami da sam ja pratila njenu verziju rituala i da si imala Ruskinju i Srpkinju u svom taboru i da si ih nagovorila da slavimo sretanje dva proroka, Georgija koji ubija aždaju, dolazak proljeća ili smo samo koristile to što se Merkur približava Suncu da se malo izglupiramo energetski! Nije ni bitno na kraju krajeva… slavimo nas!
Slika kovertice sa željama među ružama je itekako ‘instagram-able’, pa je ‘okačim’ uz citat velikog duhovnog vođe o prisilnom otvaranju energetskih kanala.
“Taman sam sinoć razmišljala o željama i kako je vrijeme da ih konačno zapišem. Kao prvo da vidimo im li ih, a tek onda šta ćemo sa njima. I sva srećna govorim sestri da je ovo znak i da sam vidjela sličicu kod tetke Sonje. Pih, izgleda da sam propustila voz, nema prolaza željicama ni da ih stvorim!” – stiže mi poruka od B.
“Mačak, ja sam sinoć i svijeće preskakala, tako da i da danas štogod zapišeš nisi ništa omašila!”- odgovaram u stilu V pa prilagodim ritual. Nije li uvijek neki astrološko-pagansko-crkveni događaj u toku?
“Evo večeras ti je noć Super Flower Moon, rijetka pojava punog mjeseca! Kažu posljednji takav ove godine!”
Malo nam treba da se otvorimo prema svijetu, nekad to mora biti element magičnog ono-zemaljskog, nekad to može biti breakthrough u coach-ingu, nekad to može biti pročitana knjiga ili pjesma, nekad to može biti samo riječ pohvale od osobe čije mišljenje poštujete, nekima treba jedna V… bitno je da ih primjetite. Prepoznate. Mahnete i kažete tu sam i idem prema tebi! Cilj, želja, vrh planine. Eto me stižem, a za početak ću sad malo da preskačem ove svijeće…
Eksterne sile, uticaji, prirodni fenomeni blijede u poređenju sa moći koju ima ljudsko biće u svojim kapacitetima da želi, raste, razvija se, voli i čini dobro. Na kraju krajeva svi smo mi zvjezdana prašina, ako vjerujete u Big Bang postanak svijeta. Ili smo kreacija nekog višeg bića koje je odlučilo da neku mrvicu sebe ugradi u nas.
Pa ako nam trebaju eksterni uticaji neka ih, ono što nas pokreće je u nama. Nema eksterne motivacije. Nije razlog, samo je povod.
Nemate želje i ne pišete ih na papir jer je večeras to nešto… nope. Imate ih je su dio onog za čim čeznete, onoga za čim idete, manifestacija vaše namjere da upravljate svojim životima. A ljudski je tražiti pomoć… eh sad da li od selestijalnih tijela i fenomena ili od drugog ljudskog bića sasvim je svejedno. Ljudski je tražiti dozvolu, da želimo ono što nam se nekad čini nemoguće a upravo svi ti fenomeni su trenuci u kojima mislimo da je i to sasvim u redu. Ljudski je tražiti podršku, bila ona astrološka, konsultativna, psihološka, romantična… nema veze, nekad nam treba.
Ljudski je tražiti nekad i izgovor…
Sjetim se odrastanja sa T koja je uvijek govorila: “Ma slušaj, sutra može da nas udari asteroid i šta onda!”. Bio je to izgovor za svaku psinu i glupost koju smo ikada učinile, i pritom se mnogo zabavljale. Svemir i potencijalna mogućnost kraja svijeta nam je davala dozvolu za sve ono čega smo se plašile. Svijet kakvim smo ga poznavali je ionako pri kraju. Nova pravila života poslije 2 mjeseca hibernacije su nas upravo zatekla. A nije li taj asteroid kao povod ekvivalent određenom poravnanju planeta, vjerskog ili paganskog praznika, punog mjeseca zbog kojeg sebi damo dozvolu da počnemo nešto novo, da probamo nešto drugačije ili skočimo u nešto što nije u skladu sa opšteprihvaćenim tako-trebanjem… nije do nas, prosto su okolnosti takve i to zahtjevaju. Esencija je ipak u nama i u našem doživljaju istog.
“Odlično. Nastupamo večeras sa željicama!”
