Dugo je ova tema plela svoje niti kroz moje iskustvo. Prožimala me cijelu, preplavljivala, tresla i reprogramirala sva moja uvjerenja kako bi se ostvarila i u iskustvima svih vas. Sve to sad u vrijeme sazrijevanja, u jesen, vrijeme ubiranja plodova. Što ste to ubrali od energije svog Života, a što je istrulilo i vratilo se kao pepeo Zemlji Postojanja?
Treslo nas je ovo vrijeme transformacija. Trese nas i dalje. U našim je realnostima kristaliziralo slike onih dijelova nas koji su se dugo nalazili u sjeni ( dugo su nas tjerali i gurali da postanemo što autentičniji i skidali s nas uloge koje nam više ne služe). Rast ne mora uvijek biti bolan, ali pitam se boli li biljku pucanje sjemenke? Boli li ju probijanje krhkog joj bića kroz tvrdu zemlju? Ili je za rast stvorena…
Ništa ne miruje u kvantnom polju, pa ni jedna čestica u nama. Ali iluzije su uvijek statične, njima se prepuštamo kada želimo zadržati prolaznost da ne ode u vječnost. Za rast smo ipak stvoreni.
Ima jedna tema koja se dugo provlačila kroz moje biće, ali sam ju dobro zatrpala glasnim odbijanjem njezinog postojanja i čestim afirmiranjem njezina uništenja. Navlačila sam joj divne kapute raznih uloga, ne bi li prikrila njezinu jasnu suštinu. A onda sam shvatila da mi ona cijelo vrijeme pruža ruku kako bi me vodila hodnicima znatiželje do važne spoznaje.
“Sama sam.” U žamoru rečenica i uvjerenja na jednom seminaru ova je rečenica glasno odjekivala iz skoro svake prisutne osobe: “ Sama sam… Sam sam… Sve moram sama… Sve moram sam, nitko mi ne pomaže…Sve sam to SAMA postigla…”
Pomislila sam koliko je samo ovo odvojenosti u jednom biću. Svjesno smo izabrali doći u ovo tijelo i iskusiti spoznaju odvojenosti. No, jesmo li doista sami u moru duša koje nam bezuvjetno pružaju ruke i otvaraju srca! Pa i kada su to nepoznate osobe koje su nam u tramvaju poklonile malo svoje pažnje. Već se osjećamo kao da nas je netko vidio i čuo, kao da nas je darovao svojim poštovanjem kroz svoju prisutnost. Ako smo slobodni birati u svom energetskom prostoru beskrajnih mogućnosti, onda mogu jasno i glasno reći da od mene treba krenuti misao i djelo: Nisi sama, nisi sam.”
Najdivnije transformacije čine oni koji prvi daju ono što i sami trebaju. Tako je jedna divna žena jednoj nepoznatoj djevojci na seminaru ponudila da će joj biti podrška i da ju može svaki dan nazvati da joj ispriča kako joj je prošao dan, jer je i sama to trebala na svom putu.
Svaki put kad ste nekom dali ono što vi trebate, transformirali ste jedan obrazac nedostatka u čistu bezuvjetnu Ljubav.
Ali onda slijedi primanje iste, otvoreni za davanje, ali s osjećajem bezvrijednosti i nedovoljnosti i dalje ostajemo zatvoreni primiti istu bezuvjetnu Ljubav koju smo dali. Biti nježan prema sebi, naučiti si dopuštati, jesmo li tamo? Dajemo li si potrebno ili to samo dajemo drugima?
– “ Nakon toliko rada na sebi, ne znam od kud sad izlaze svi ti užasi?” – draga prijateljica mi je nedavno napisala.
– To, dragi moji, nisu užasi. To su alati koji su vam do sada služili za rad. Iz sjene su vas vrijedno gurali dalje, bolje, pritiskali sve vase gumbiće. Kada su postali bespotrebni i izgubili svoju težinu, voda ih je iznijela na površinu, kako bi ih napokon svjesni njihove prisutnosti poslali nazad oceanu Života i zahvalivši im na služenju otopili ih u prostoru vlastite slobode.
Zemlja je podigla svoju frekvenciju, htjeli – ne htjeli rastemo s njom.
Kada ljudi kažu: “ Probudite se i otvorite oči.” Instinktivno želim vrisnuti: Probudite se, zatvorite oči i otvorite srce! Magnetsko polje našeg srca zna da će se stvari dogoditi i prije nego ih oči vide! Imajte to na umu i zatvarajući oči zaronite u svoje srce, ono je uvijek korak ispred vas.
Istraživanja koja radim na svom Putu često me dovedu do divnih duša i umreže se u mreži svijetla mog srca. Tako sam nakon dugo vremena stigla na Life Between Lives putovanje, vođena mojom divnom Petrom Brzović (Putnikom kroz Svjetove). Neću vam sada pričati o detaljima procesa, oni će biti detaljnije opisani u mojoj knjizi. Želim vam prenijeti jednu divnu spoznaju koju sam primila kao dar srcu.
Taj svijet koji vam drugi spominju kao dalek i odvojen, za koji vam govore da tamo možete stići samo ako ste jako jaaako produhovljeni i visoke razine svijesti. Taj svijet anđela i vodiča, vaše duše, vašeg višeg ja, nije tamo negdje daleko, udaljen miljama svjetlosnih godina, već je došao s vama u ove dimenzije postojanja. Držeći vas za ruku i vodeći vas srcem. U taj svijet ne ulaze samo oni koji puno meditiraju, ako su vam tako rekli ( oni možda u to stanje ulaze brže i iskustva su profinjenija, detaljnija), ali to je ona sloboda izbora koja nam je dana, to je moć koju možemo koristiti i birati načine, odnose, emocije kroz koje želimo živjeti.
Ta Božanska dimenzija dio je svih nas i u njoj smo neodvojivi, bezgranični i povezani. U njoj nema dualnosti dobrog i lošeg, to koristimo kao alat za rast u ovoj dimenziji. U ovom djelu spomenula bi rad Byron Katie, koji kada prolazite shvatite da sve priče koje si pričate, sva uvjerenja koja ste u životu pokupili mogu biti i istinita i netočna. Svi događaji koje iznova prolazite u glavi za nekog drugog imaju drugačiji značaj, sve je u isto vrijeme i apsolutno i nepostojeće. Vi ste ti koji im dajete snagu ponavljajući ih iz dana u dan i kad vam ne služe. Kada padnu sva očekivanja i uvjerenja, kada se sruše iluzije uma, ostaje vaše Božansko biće, beskrajno povezano sa Svime.
Zamislite svoju kožu kao membranu koja povezuje dva Svijeta. Onaj Unutrašnji i onaj Vanjski. Što god da se susretne s kožom od riječi, kiše, snijega, trnja, suza, pokreće snagu koja povezuje oba svijeta u Jedan. Vanjski i unutrašnji impulsi dio su istog Izvora, samo prolaze kroz različite membrane. Ma koliko vam vaše iskustvo donijelo susreta s hladnoćom, ne znam snijeg koji se nije otopio dodirujući toplinu naših otvorenih srca! Ususret onom najdivnijem u nama, ususret zimi koja budi topline naših srca, vrijeme je rođenja novih snaga, jasnijih i protočnijih, uživajte u svakom dahu znajući da niste sami!
Nismo sami, nikad nismo sami! Jedno smo.
Kada znate da ste Jedno sa svime, kada znate da ste slobodni izabrati, kada ponizno i sa zahvalnošću i radošću koristite tu svoju moć nestaje osjećaj samoće, nestaje postojanje odvojenosti i nestaje strah da postoje greške. Niti jedno pogrešno skretanje ne može vas maknuti s vašeg Puta prema sveobuhvatnoj Ljubavi, ali radost kojom činite svoje izbore može ubrzati proces i otvoriti vas za novi rast. Rast u kojem ćete biti autentični,voljeni, svoji i bezuvjetni, jer u svojoj suštini to i jeste.
Vrijeme je. Dugo smo se kretali prema ovom Novom Svijetu koji stvaramo. Ako i dalje niste sigurni da i vi sudjelujete u njegovom stvaranju pročitajte ovaj tekst ispočetka.
Volim vas! Iva
….
Divni ljudi koji nam pružaju ruke i otvaraju srca, te nas povezuju u Jedno:
petrabrzovic.com
marinabitorajac.com
druzenjesandjelima.com
facebook stranice: The Ceremony of Life
Razgovori s Mirom
