Klatna su naučila ljude da rade ono što je neophodno, i da prihvataju sve kako treba. Čovjek se tako navikao na “treba” da se istinske sklonosti duše guraju u krajnji ugao svijesti do boljih vremena.
Ali život se završi, a najbolja vremena, i ne dođu. Sreća se stalno nazire negdje u budućnosti. Lažni stereotipi tvrde: da bi ta budućnost došla, ona mora da se pobijedi, zaradi i dostigne.
Ljudi često odustanu od omiljenih djela zbog materijalnih razloga.
Djela su podjeljena u hobije i sopstveni posao, koji treba da donosi dohodak. U stvari, čak i od hobija se može dobro zaraditi, ako je to vaš cilj. U ovom svijetu, sve što je urađeno sa dušom, vrijedi mnogo. Međutim, lažni stereotipi prisilne neophodnosti ne dozvoljavaju čovjeku da se posveti svom cilju.
On je najamni radnik nekog čike sve vrijeme svog života – govoreći, da je neophodno zbog produžetka postojanja. A duša prima mrvice, koje su preostale posle glavnog radnog vremena. Dakle, za koga živi taj čovjek? Za tog čiku?
Vaša vrata su taj put koji vas vodi do vašeg cilja. Okrećite u mislima slajd cilja, tada će spoljna namjera, prije ili kasnije otvoriti ispred vas različite mogućnosti – vrata. Ako se na putu do cilja umorite, gubite energiju, iscrpljujete, onda – to nisu vaša vrata.
Ne može se reći da će sve biti lako. Ali, ako u radu osjećate ushićenje, nadahnuće – može se sa sigurnošću pretpostaviti da su to vaša vrata. Sve što znate lako da radite, bez prisile, rado – ima značenje i vrijednost.
Svakakva glupost, koja je tipična za vas, čak i u okviru stereotipa nema nikakvu vrijednost, može biti ključ za vaša vrata. Pokušajte da projektujete svoje karakteristične “neozbiljne” osobine na ozbiljna vrata.
Vadim Zeland
Prevod teksta: sobiratelzvezd.ru
Prevela: Beba Muratović – bebamur.com
