Sve je započelo početkom zime 1945. godine. Muhamad Ali, arapski seljak iz Gornjeg Egipta , pronasao je pokraj mjesta Nag Hamada skrivenu posudu. Alija je na obronke Jabal Al-Tarifa, planine prošarane stotinama spilja, doveo sasvim prozaičan razlog – skupljao je “sabak”, meku zemlju kojom je svoje oranice činio plodnijima.
U trenutku otkrića, dok je oprezno motrio nepoznatu posudu, glavom su mu prolazile mračne misli. Nekoliko dana prije toga ubijen mu je otac i Muhamad je snivao o osveti. Stoga je malo nedostajalo da Ali okrene leđa jednom od najvećih arheoloških, kulturnih i duhovnih otkrića stoljeća, jer su mu u skladu s njegovim raspoloženjem prvo navirale misli opreza. Bojao se da se u posudi nalazi skriven zao duh ili div koji bi ga oslobođen napao.
Muhamada Alija je zadržala jedna druga misao, možda je posuda ispunjena zlatom, pa je dotični ipak zamahnuo svojim pijukom i smrskao glineno tijelo posude. Umjesto zlata pred razočaranim Alijem prosule su se knjige, listovi papirusa umotani u trinaest svezaka u kožnom povezu. Ali je pokupio sabak i knjige, te krenuo kući gdje je papiruse, ne znajući sto će s njima, istresao na slamnati pod. U danima koji su slijedili Alijeva majka je papiruse koristila za ogrjev, miješajući je sa slamom s poda, a ostatke onoga sto danas nazivamo “gnostička evanđelja” spasila je činjenica da su se Ali i braća ubrzo dočepali ubojice svoga oca i osvetili. Iz straha da policija ne upadne u kuću i ne počne postavljati nezgodna pitanja kada ugleda papiruse, Ali je knjige predao svećeniku Al-Kumus Bazilus Abd Al-Masihau. Potom slijede zbivanja nalik na špijunski film u kojima su otkrića Nag Hamade putovala svjetskom crnom burzom, sve do one najpoznatije u New Yorku, da bi na kraju većim dijelom završila u Koptskom muzeju u Kairu, pod nazivom kodeksi.
Godine 1955. u Kairo je doputovao nizozemski profesor Gill Quispel, ugledni povjesničar religije, čovjek koji je u izdvojenim dijelovima već čitao pojedine tekstove iz Nag Hamade. Strasna želja da uistinu shvati o kakvim je spisima riječ dovela ga je pred vrata Koptskog muzeja. Tamo je dočekan u skladu s njegovom reputacijom i na čitanje su mu posuđene fotografije nekih od tekstova koje je tražio. Kad je počeo dešifrirati prvi tekst, već nakon uvodne rečenice zapanjeno je zastao jer ona je glasila: “Ovo su tajne riječi koje je živi Isus izgovorio, a njegov blizanac Juda Toma zapisao.” Potom je slijedilo još nekoliko ključnih rečenica:
“Kako je rečeno da si moj blizanac i sudrug, ispitaj sebe kako bi razumio tko si…Ja sam znanje Istine. Tako dok me pratiš, iako ne razumiješ, ti već dosižeš znanje i postaješ onaj koji zna sebe. Jer tko nije spoznao sebe, nije spoznao ništa, a tko je spoznao sebe, ujedno je stekao znanje o dubini svih stvari.”
Nakon što je pročitao cijeli spis Tominog evanđelja, kako je nazvan dokument kojeg je počeo čitati, profesor Quispelu postaje jasnije na što je mislio Isus kad se ovako obratio svom učeniku Tomi. Oni nisu bili u krvnom srodstvu, njihovo srodstvo je bilo duhovno, a Toma Isusovo duhovno “drugo ja”. Istu poruku “živi Isus” upućuje i svim čitateljima ovog zagonetnog teksta, sugerirajući kako je Bog u svakom od nas, a kako je način Njegove spoznaje osobno duhovno iskustvo. Ovaj stav ili učenje proteže se kroz sve tekstove iz Nag Hamade, ukupno 52 različita teksta. Uz najpoznatije, već spomenuto Tomino evandjelje, zbirka sadrži Tajnu knjigu Ivanovu, Filipovo evanđelje, Evanđelje istine, Evanđelje Egipćanima, Pavlovu Apokalipsu, Petrovu Apokalipsu, Petrovo pismo Filipu i druge.
Uzbuđeni Quispel otkrio je čitajući dalje, kako je osnovna značajka kazivanja “živog Isusa” enigmatična i snažna poput koana zen budizma. Na primjer: “Isus reče: To što imate spasit će vas, ako ga porodite u sebi. To sto nemate u sebi ubit će vas – ako ga nemate u sebi.” Neka kazivanja u Tominom evanđelju kritiziraju poznata kršćanska vjerovanja, poput onog o rođenju od djevice ili tjelesnom uskrsnuću (gnostici tvrde kako se Isus nakon raspeća učenicima prikazao u eteričnom tijelu, a mogli su ga vidjeti samo oni duhovno razvijeni) i nazivaju ih naivnim greškama u razumijevanju. Cijeli niz nedoumica izaziva Tajna knjiga Ivanova u kojoj Isus Ivanu nudi “misterije i znanja skrivena u tišini” što nas ponovno gura prema unutarnjem duhovnom svijetu pojedinca željnog Istine.
Profesor Quispel je zaslužan za prvo izdanje Tominog evanđelja, nakon kojeg se spisima iz Nag Hamade pridružila čitava vojska znanstvenika i izdavača. Svi oni su ubrzo uspostavili konsenzus kako su Muhamad Alijeva otkrića iz Nag Hamade stara približno 1600 godina i kako su ona tek prijepisi mnogo starijih originala napisanih na grčkom jeziku. Intrigantno je mišljenje harvardskog profesora Koestera koji ide tako daleko i tvrdi da je Tomino evanđelje starije od novozavjetnih. Koester smješta original u drugu polovicu prvog stoljeća “ili ranije”. Ako je ovo istina onda je pisac Tominog evanđelja riječi “živog Isusa” zapisivao tek nekoliko godina nakon sto su izgovorene.
Kako se potraga za pravim značenjem simbola iz Nag Hamade širila, na svjetlo dana su izbijala nova neobična otkrića. Neki znanstvenici su utvrdili kako pojedini tekstovi govore o postanku ljudskog roda, potpuno drugačije od uobičajenog razumijevanja Postanka. Uz to su posebno zanimljivi tekstovi u kojima “živi Isus” govori o prividu i prosvjetljenju, tako čestim temama našeg vremena. Od Isusa iz Novog zavjeta ujedno ga razlikuje i potpuno odsustvo spominjanja grijeha i kajanja. Isus iz gnostičkih tekstova ne dolazi kao iskupitelj naših grijeha, već kao učitelj koji nam omogućava duhovno razumijevanje i razvoj. Kad učenik postigne prosvjetljenje Isus mu više ne služi kao duhovni učitelj: oni postaju jednaki, potpuno identični. U Tominom evanđelju Isus kaže Tomi kad ga ovaj prepozna kako su obojica svoje biće primili iz istog izvora:
“Isus reče: Ja nisam tvoj učitelj. Pošto si pio, opio si se vodom iz šumskog izvora koju sam izmjerio… Tko pije iz mojih usta, postat će ono što sam ja: ja ću postati on, i ono što je skriveno bit će mu otkriveno.”
Mnogima će ova učenja biti nalik onima koja danas na Zapad dolaze s Istoka – istoznačnost božanskog i ljudskog, riječi o prosvjetljenju, učitelj koji nije Bog već duhovni vodič. Po nekim znanstvenicima “živi Buda” bi govorio iste riječi i rečenice koje izgovara Isus u Tominom evanđelju. kad bi im zamijenili imena sljedbenici ne bi prepoznali razliku. Znači li to da su hinduizam i budizam djelovali na gnostičko kršćanstvo?
Eduard Conze, britanski stručnjak za budizam, misli da jesu. “Budisti su bili u dodiru s Tominim kršćanima u južnoj Indiji. Za to postoje sasvim konkretni povijesni dokazi.“, kaže Conze. Trgovački putovi između grčko rimskog svijeta i Dalekog Istoka otvarali su se baš u vrijeme širenja gnosticizma (80 – 200 god.), a budistički misionari su već tada svoja učenja širili Aleksandrijom. Rimski kršćanin Hipolit u jednom svom pismu spominje indijske bramane: “Postoji među Indijcima hereza onih koji filozofiraju među bramanima, koji žive samodovoljnim životom i suzdržavaju se od jedenja živih stvorenja i kuhane hrane. Oni kažu da je Bog svjetlost, ne kao svjetlost koja se vidi, niti kao sunce ili vatra; za njih je Bog govor, ne onaj koji se izražava određenim zvucima, već govor znanja (gnoze) putem kojeg mudri proniču u neotkrivene misterije prirode.”
Ali, kako se usporedna učenja mogu i znaju pojaviti u različitim kulturama, odvojena i samosvojna u svom nastanku, izvornost učenja u gnostičkim evanđeljima ne mora biti upitna. U sličnosti s učenjima drugih vjera i kultura njihova je snaga i privlačnost, to je i glavni razlog koji 1600 godina stare tekstove iz Nag Hamade čini modernim i prihvatljivim suvremenom čovjeku. Oni su prije svega multikulturalni, pozivaju na toleranciju, priznaju svakom čovjeku pravo na duhovni razvoj i svoj put prema Bogu. Danas, kad u svim većim gradovima i mjestima suvremenog svijeta međusobno, kao susjedi, žive i rade pripadnici različitih vjera, kršćani, budisti, sljedbenici Krišne i Muhameda, poruka kako su svi putovi prema Bogu jednako vrijedni nikada nije bila potrebnija. Riječi “živog Isusa” upućene su svima, i podjednako su aktualne i danas, kao i u vrijeme kad su prije 2000 godina bile izgovorene.
…..
napisao Igor Ognjenović, astrolog i erudita
