Esmaralda Arana je 2004. godine objavila neobičnu knjigu nazvanu jednostavno „Put“. U njoj je na vrlo uvjerljiv način prikazala svoj put oslobađanja i postizanja cjelovitosti. Preko vlastitih iskustava Arana je kreirala praktični priručnik za sve one koji nisu zadovoljni svojom trenutnom situacijom i žele izaći izvan okvira svih postojećih ovisnosti. Nakon izdavanja svoje knjige, koja je zbog autentičnosti bila hvaljena sa svih strana, Esmeralda Arana se potrudila da sakrije svoj identitet i nestane iz javnosti. Ovo je citat iz njezine knjige.
Ratnici kažu kako postoje bestjelesna osjetilna bića koja su zarobila čovjeka. Kao rezultat njihove aktivnosti, Čovjek, mitsko višedimenzionalno veličanstveno stvorenje reduciran je na ništa više nego mirnu domaću životinju.
„…Imamo grabežljivca koji je došao iz dubina Svemira i preuzeo upravljanje našim životima…jer mi smo njihova hrana. Jednako kao što mi uzgajamo piliće u kavezima, tako i oni uzgajaju ljude u ljudskim kavezima. Razmislite na trenutak, i recite mi kako biste objasnili kontradikciju između inteligencije čovjeka inženjera i glupost njegovih sustava vjerovanja, ili glupost njegovog kontradiktornog ponašanja. Čarobnjaci vjeruju kako su nam grabežljivci dali naše sustave vjerovanja, naše ideje o dobu i zlu, naše društvene? Oni su ti koji su postavili naše nade i očekivanja i snove o uspjehu i neuspjehu. Oni su nam dali pohlepu, požudu, zavist i malodušnost. Predatori nas čine samodopadnima, izgubljenima u kolotečini i egomanijacima…grabežljivci su se upustili u zapanjujući manevar, s gledišta vojne strategije…Oni su nama dali svoj um!…Kroz um, koji nje nakon svega njihov um, grabežljivci ubacuju u živote ljudi ono što je za njih prikladno.“ – „Aktivna strana beskonačnosti“, Carlos Castaneda.
Ratnici kažu kako smo pri rođenju od glave do pete prekriveni specijalnim energetskim plaštem koji Predator troši i da u vrijeme kada dođemo do zrelog doba, sve što ostane je mali rub dolje uz stopala. Taj tanak rub dozvoljava nam taman toliko energije da živimo, ali nas je ograničio u smislu našeg opsega percepcije, tako da smo sposobni samo za samo-refleksiju. Tako dugo dokle god reflektiramo sami sebe, mi smo odvojeni od Osnovne Sile. Ratnici kažu da tako dugo dok reflektiramo sami sebe i nismo svjesni svojih mogućnosti, Predatoru je lako manipulirati nama i uzrokovati da budemo u stalnom konfliktu. Kada smo u konfliktu, mi ispuštamo svjetlosne signale koje Predator konzumira kao svoju hranu.
U svojoj drugoj knjizi, Robert Monroe opisuje lucidan san u kojem je bio obaviješten da mi služimo kao izvor energetskog napajanja za specifičnu vrstu osjetilnih bića. Ta bića su opisana kao „vrtlari“ ili „sakupljači“. Rečeno mu je da ta bića troše određenu vrstu energetskog isijavanja koje ispuštaju ljudi kada su u konfliktu i da oni ubiru tu vrstu energije kao svoju „žetvu“. U određeno doba u povijesti čovječanstva ti „sakupljači“ su ušli u vrt i kreirali alate kako bi maksimizirali proizvodnju „uroda“. Monroe u je rečeno kako ti alati uključuju, no nisu ograničeni na „ljubav, prijateljstvo, obitelj, pohlepu, mržnju, bol, krivnju, bolest, ponos, ambiciju, vlasništvo, posesivnost, žrtvovanje, nacije, provincijalizam, ratove, oskudicu, religiju, mašine, slobodu, industriju i trgovinu.“ Monroe tvrdi kako ga je to otkriće bacilo u stanje ozbiljne depresije u nekoliko slijedećih tjedana. Svejedno, zaključio je kako je proces ubiranja naše energije analogan mužnji kravljeg mlijeka. Zaključio je da kao što krava ne treba mlijeko koje smo mi pomuzli, da ni mi ne trebamo energiju koja nam je oduzeta. Nadalje, da jednako kao što mužnja ne šteti kravama, ni nama ne šteti proces ubiranja naših energetskih plamsaja. Konačno je zaključio da je zapravo naša dužnost da proizvodimo te plamenove jer ukoliko to ne bismo činili, naša bi sudbina bila nalik onoj krave koja je prestala proizvoditi mlijeko. Krave koja budući da više nije od koristi farmeru, više ne bi imala pašnjak kojim bi prošla niti štalu u koju bi se sklonila. Njegov način razmišljanja čini se prilično zapleten. Ne razumijem kako bi mogao doći do takvih zaključaka ako je zapravo vjerovao da postoje entiteti koji su utjecali ne ljude na takav štetan način. Bilo bi smislenije da je u potpunosti odbacio tu informaciju, nego vjerovati u nju i zatim doći do ovih zaključaka.
U „Potrazi za čudesnim“ Ouspenskog, trenutno stanje čovjeka opisano je sličnim izrazima.
„Prije svega moramo shvatiti da san u kojem Čovjek postoji nije normalan, već hipnotički san… Netko bi pomislio da postoje sile za koje je korisno i profitabilno da održavaju čovjeka u hipnotiziranom stanju i spriječe ga da vidi istinu i razumije svoj položaj. Ima jedna istočnjačka priča koja govori o vrlo bogatom mađioničaru koji je imao mnogo ovaca.. Nije htio unajmiti pastira, niti je htio graditi ogradu oko pašnjaka na kojem bi njegovo stado paslo. Ovce su često bježale, jer znale su da mađioničar želi njihovo meso i vunu i to im se nije sviđalo. Konačno, mađioničar je našao lijek. Hipnotizirao je ovce i sugerirao im da su besmrtne i da im se ne nanosi šteta kada im se guli koža, već naprotiv, da je to za njih vrlo dobro, pa čak i ugodno; zatim je sugerirao da je mađioničar dobar gospodar koji voli svoje stado toliko da je u stanju bilo što učiniti za njega, i treće sugerirao im je da ako im se išta bude događalo to neće biti tada, toga dana, pa stoga one ne trebaju razmišljati o tome. Nadalje, mađioničar je svojim ovcama sugerirao da one uopće nisu ovce; nekima je sugerirao da su lavovi, drugima da su orlovi, drugima da su ljudi, i drugima da su mađioničari. I nakon svega toga njegovim brigama je došao kraj. Više nikada nisu bježale, nego su mirno čekale vrijeme kada je mađioničar tražio njihovo meso i kožu. Ova priča je vrlo dobra ilustracija ljudskog položaja.“
Castaneda zaista i opisuje viđenje „Predatora“ uz pomoć jednog od njegovih učitelja. Opisuje ih kao nestalne crne sjene koje liče na veliku crnu ribu. U svojoj prvoj knjizi Monroe opisuje kako je dok je bio izvan tijela bio napadnut od nekih bića koje je zvao „usisivači“. Povezao ih je sa malom crnom ribom koja se spajala poput parazitske usisavajuće ribe koju možemo naći u oceanima. Rekao je kako je upoznao njihov sloj koji je morao proći kako bi otputovao od zemlje u svom energetskom tijelu. Ulazeći u taj sloj, ako bi ostajao potpuno miran oni bi se odvojili otišli, ali bi se vraćali istog časa kada bi se počeo kretati. No, ako bi se kretao jako polako kroz taj sloj, da bi mu se samo par njih zakvačilo. Ja nikada u svojim lucidnim snovima nisam vidjela ništa slično „Predatoru“ ili „usisavaču“. No, jednom imala sam poteškoće pri pokretanju svog energetskog tijela. Moje fizičko tijelo je zaspalo dok sam ležala na leđima. Uspjela sam preokrenuti svoje energetsko tijelo licem prema dolje i zaokrenuti ga za 180M tako da sam licem bila okrenuta prema nogama kreveta. Pokušala sam se pomaknuti prema naprijed istežući ruke prema naprijed, kopala svojim energetskim rukama u madrac i vukla. Nakon sat vremena napinjanja, uspjela sam se pomaknuti 30-tak centimetara. Odmarala sam se i razmišljala što da učinim slijedeće kada sam osjetila kako je nešto ravno i teško palo na mene. Prekrilo me poput velikog pokrivača. Mogla sam to osjetiti, ali nisam vidjela ništa. „K VRAGU, ŠTO JE TO? Povikala sam u umu. Tada sam osjetila određeno iznenađenje koje je dopiralo od toga, kao da nije očekivalo da će biti zamijećeno. Onda je ono reklo u tonu iskušavanja „Ja sam tvoj muž ?“ Znala sam da to nije istina. Prestravljena, prisilila sam se da se probudim. Sjela sam i osvrnula se po sobi, mojeg muža nije bilo u blizini.
Ratnici kažu kako je najbolji način borbe protiv Predatora postizanje unutrašnje tišine, ili prekidanje unutrašnjeg dijaloga. Oni kažu da unutrašnja tišina blokira Predatorov um. Castaneda u svojim knjigama spominje različite tehnike koje pri tome pomažu. Učili su ga kako da u sebi formira jezgru unutrašnje tišine i nakon toga je povećava kroz svakodnevno prakticiranje. On spominje kako svakom čovjeku treba različito vrijeme za postizanje tog stanja. Nekim ljudima je potrebno samo par minuta, dok nekima za prekidanje unutrašnjeg dijaloga treba više od jednog sata. Isprobavajući na sebi ustanovila sam da mi je izuzetno teško isprazniti um na više od par sekundi. Ratnici također kažu da se energetski omotač koji posjedujemo, nakon oslobađanja od Predatora, ponovno vraća u svoje originalno stanje i Čovjek je u prilici ponovno funkcionirati kao veličanstveno višedimenzionalno biće. Upravo onakvo kakvo i treba biti.
Malo je važno jesmo li odlučili „lažni um“ doživljavati kao stvarni entitet ili metaforu. Milim da svatko od nas intuitivno osjeća kako smo u svojoj suštini bića lišena ljutnje, sebičnosti i nezadovoljstva. U različitim tekstovima to se biće naziva „unutrašnjim djetetom“. Poznato nam je da kroz život prolazimo kroz razočaravajuća iskustva koja dovode do akumuliranja emocionalnog tereta i utišavanja tog bića. Pokretanje borbe za postizanje tog našeg originalno stanja je ogroman, ali vrijedan izazov. Sigurna sam kako postoje brojni način postizanja tog konačnog cilja. Put koji sam ja izabrala uključuje iskrenost sa samom sobom i poduzimanje konkretnih praktičnih akcija za oslobađanje tog unutrašnjeg bića uz pomoć Osnovne Sile. Nadam se da moje dijete neće poput mene proći kroz tolika iskušenja kako bi došlo do onoga što uistinu jest. Učiniti ću sve što mogu kako bi joj prenijela načine sprječavanja utišavanja njezine Osnove. Naučiti ću je kako nije potrebno osjećati se boljim ili lošijim od bilo koga ili bilo čega, kako je dovoljno samo postojati. Naučiti ću je kako da se zaštiti od drugih bez agresivnosti. Naučiti ću je da bude zahvalna za sve ono što jest. Naučiti ću je kao je svaki dan dar i kako da u sebi održi osjećaj ovog svijeta kao jednog čarobnog mjesta. Naučiti ću je kao je svaki dan prilika za otkivanje nove uzbudljive misterije. Naučiti ću je da može biti ono što god poželi i kako da djeluje s velikim veseljem stvaranja, a ne dokazivanja sebe drugima. Isto tako ću je naučiti da bilo kada ukoliko zatraži može dobiti pomoć sa strane.
Ukoliko je ono što kažu Ratnici istinito, i naši umovi su svi inficirani nekom vrstom energetske bolesti, tada je naša situacija prilično beznadna. Ukoliko razmišljamo s umovima koji djeluju protiv nas i ukoliko nam to djelovanje u jednom trenutku bude prikazano, naš um će nam bez sumnje reći da u to ne vjerujemo. Učenja zapisana u Castanedinim knjigama mogu se doživjeti može se doživjeti kao prikaz tehnika za pobjeđivanje „lažnog uma“ u svrhu povratka u naše normalno stanje. Odbacivanje osobne važnosti vrlo je efikasan način odbacivanja uma koji nam je nametnut u svrhu izazivanja stalnih međusobnih sukoba i pretvaranja u energetsku hranu Predatora. Postizanje unutrašnje tišine je uistinu utišavanje lažnog uma. Ratnici kažu kako nam upravo lažni um u jednom trenutku kaže kako je došlo vrijeme da odrastemo, i kako obična osoba u pravilu sluša svoj um, mi počnemo starjeti. Pošto Ratnici ne poštuju takve štetne dogovore, oni na taj način ne stare. Lažni um nas čini da se osjećamo starim. Mi se prvo počnemo ponašati „kao da smo stari“, a nakon toga uistinu ostarimo.
Igor Ognjenović, astrolog i erudita
