Genetski programi za siromaštvo

Gde se nalaze izvori siromaštva? Koja je verovatnoća da su u nama samima? I da li uopšte postoji nešto kao genetsko siromaštvo?

Poslovni konsultant i predavač Natalija Grejs pokušala je da odgovori na ova pitanja u jednoj od svojih knjiga. Ona je uverena da je Zakon o genetskom siromaštvu razlog zašto su ljudi programirani da žive sa niskim primanjima. Takođe tvrdi da postoje 4 razloga koja prouzrokuju genetsko siromaštvo.

1. Način razmišljanja

Kao deca, glavna zabava nam je bila skakanje po krevetu. Naravno, dok odrasli ne gledaju. To se dešavalo u kući mog prijatelja. Nastavili smo da se družimo i godinama kasnije sam ga posetila. Zaprepastila sam se kada sam u uglu sobe ugledala isti onaj krevet po kom smo skakali kao deca. Bio je star i oronuo, prljav i prepun prašine i rupa. Zapitala sam da li je moguće da ga nije bacio i kupio novi. Pogledom sam preletela preko sobe i shvatila da su sve stvari stare i oronule, a najviše od svega prljave.

Zapitala sam se zašto uvek prljavština ide zajedno sa siromaštvom?

Jer, prljavština je stanje uma. Prljavština je način razmišljanja. Onaj ko može da živi u prljavštini ima poseban mentalni sklop. Bez obzira na to koliko možda nemate materijalnih sredstava, uvek možete da očistite. Tako, logično proizilazi da je i siromaštvo stanje uma. Siromaštvo se nalazi u neumivenim glavama. Iako pretenciozno zvuči, pomislila sam da je ovo potpuna istina gledajući prljavi stan svog prijatelja dok sam odlazila.

2. Beda

Imala sam divnu nastavnicu engleskog u školi. Imala je izvanredan mozak, veoma dobro je zapažala stvari. Jednog dana iskoristila je jednu frazu koju ću pamtiti do kraja života. Neko ju je pitao šta je to beda, a ona je odgovorila:

Beda je kada pijete iz stare, napukle čaše dok vam nova stoji na polici.

Ovakve stvari su česte u većini domaćinstava. Novac se čuva za crne dane, a nove čaše čekaju neke specijalne prilike. Ako živite u iščekivanju budućnosti ona nikad neće doći. Pri tom ćete propustiti sve prilike u sadašnjosti. Zbrkane misli u glavi nemoinovno se odražavaju na izgled vašeg doma i vaš život, uopšte. Život u iščekivanju budućnosti je mizeran.

3. Pepeljugin kompleks

Poznajem ženu koja je posle 20 godina štednje kupila malu kuću sa okućnicom, u zamenu za svoj mali stan, uz doplatu. Sama je odgajala svoje dve ćerke. Često su bili gladni. Njena starija ćerka mi je jednom prilikom rekla da je osetila veliku sramotu kad je prestala do nosi svoje stare pantalone sa pocepanim kolenima.

 

Naime, kako je rasla ona tako su i pantalone, nekom magijom, rasle sa njom. Malo na nogavicama, malo u pojasu. I zanimljivo, njoj se činilo da je svake godine dobijala nove pantalone. Drugačije. To je zbog inventivnosti kojoj je majka, u siromaštvu, pribegavala. Čini mi se da se tu krije izvor fraze “nužnost je majka pronalaska”.

Po meni, ne postoji smisao u okrivljavanju drugog za siromaštvo. Za mene je kriv isključivo čovek. Kada je majka konačno kupila tu kuću, njene dve ćerke nisu pokazale nimalo interesovanja za baštu, dvorište ili, uopšte, uređenje kuće. Devojke su razvile Pepeljugin kompleks. One su navikle da vide istrošene fotelje, okrnjeno posuđe, prljave zidove. I kao odrasle, bile su uplašene od trošenja novca. Kad god bi nešto kupile bile bi nezadovoljne. Radije su nosile svoju staru garderobu. To je genetsko siromaštvo.

Strah od trošenja novca vas poražava.

4. Podsvest programiranja

Kao što je Čehov odavno primetio, oronuli i stari zidovi, prljavi nameštaj – guše uticaj sposobnosti učenika za učenje. Deca koja odrastaju u nemaštini, veoma često, već kao adolescenti osećaju taj teret. I nerado sklapaju mnogo prijateljstava, jer shvataju da su različiti. To ih, u starijem dobu, programira i priprema njihove naslednike na genetsko siromaštvo.

Prljavština i siromaštvo melju ljude, programiraju ih da budu neuspešni. Iako bi većina vas rekla da bi baš takvo stanje trebalo da im bude podsticaj da se pridignu i počnu da se razvijaju, ja vam kažem da je mnogo više ljudi slomljeno pod težinom siromaštva. Beda i siromaštvo rastu iz istog korena. Ako postoji krilatica da je bogatstvo stanje uma, da li je pogrešno reći i da je siromaštvo stanje uma? Bogatstvo i siromaštvo su način razmišljanja.


Autor: Natalija Grejs
Izvor: 
www.pasarella.rs
preuzeto sa Nova Svest

Leave a Reply

Your email address will not be published.