“Once upon a time there was a fucking queen. She had it all: the glory, the power. Worshipers eager to give and grateful to receive. Why? Because she had the gift of the gift. The blessing of blessings, hers to bestow. And her place of worship? Oh, that was the place to be. That was the goddamn shit. It was good fucking times. Kings didn’t like that. Kings came one after the other to knock her off her throne. They didn’t last long. When the queen was done with you, you were gone. Worse ways to go. But the kings, they kept coming after her. Our queen’s power which is the power of all women, the power of rebirth and creation, it makes some men kneel in awe and give gifts. But it makes other men angry. And you know it: Anger gets shit done.” (Mr. Nancy, American Gods)
Ja volim seks… samo šššš… Bolje da to niko ne zna. Pravi se da si ‘dobra djevojka’, šta god da to značilo.
“Have you been f$%king around?”, pita me nakon što smo saznali da sam pozitivna – na koronu.
“Ne, nisam. U zadnjih mjesec dana je u mom boudoir-u vlada neka neobična tišina!, nasmijem se i trudim se da ne pošizim zbog pitanja jer znam odakle dolazi.
Njegova premisa je jasna… žena koja je seksualno oslobođena mora da bude ‘kažnjena’ zbog svog slobodnog ponašanja pa ako već ne nekom spolno prenosivom bolešću onda makar malom dozom covid-a. Jer zaboga, ako nisam Tinderisala gdje sam uspjela da pokupim koronu? A interesantno je kako se često njegov katolički odgoj se sukobljava sa njegovim instinktima. Mnogo puta se pokrene tema oko toga kako mu je sa djevojkom seks dosadio.
“Pa moraš se potruditi da bi ti bilo interesantno ili da razmislite o otvorenoj vezi ako je to nešto što ti treba.”, govorim.
“Jeste, pa da me ubije!”, odgovara, a sve mu se brk smiješi.
“Ali postoje ljudi koji su u otvorenim vezama, ili sebe nazivaju pansexual. Imaju primarnu vezu u kojoj su sve ono što se od partnera može tražiti. Znači podrška, ljubav, prijateljstvo, ono koračamo zajedno kroz život, ili to je majka tvoje djece, porodica, primarna zajednice ili šta ti ja znam…ali eto treba im nešto malo više kad dođe do seksa.”, argumentujem.
“Ali to je sankcionisana prevara.”, odgovara mi šokirano i pomalo sa gnušanjem.
Ah da, jer čak je i u Bibliji zapisano “Ne poželi tuđu ženu!”… ajte molim vas. To je Bogu bio prioritet… čisto sumnjam u cijelom kontekstu biblijskog naroda i svih problema koji su tada postojali na svijetu da mu je baš to bilo jako bitno. Jok, bilo je bitno muškarcima da mogu da budu sigurni da su djeca njihova. Otud dolazi i monogamija, očuvanje vrste, ali baš tvoje vrste. Ne ove generalne ljudske.
Pitam se kako smo došli od matrijarhata do patrijarhata? I današnje žene itekako mogu da vam podvale tako da mi nije baš vidljivo da je ovaj muški eksperiment uspio. Vijekovima ugnjetavana i potištena seksualna sloboda čak i porivi žena, a zašto? Može li biti da je istinska moć žene u njenoj moći da stvara nova ljudska bića? Ona je ta koja nosi, porađa a od kog muškarca, zar je bitno? Bitno je da se ljudski rod nastavlja. Uostalom, svi počinju karijere kao djevojčice, u utorbi žene to jeste. Y hormozom se tek kasnije ‘upali’ tako reći.
A onda opet prevara znači nešto loše, nepošteno, nešto uskraćeno drugom ili mu oduzeto. Ovdje pričamo o dvoje (ili više ljudi) koji nisu postavljeni u okvir monogamije. Pričamo o ljudima koji su možda našli osobu sa kojom žele da ostare i sa kojom žele da provode vrijeme, ali eto sa neke druge erotske strane vole da ‘mix it up’. Znaju šta im treba i onda to i traže. Nemaju neka nerealna očekivanja da će druga osoba da ispuni sve njihove želje i potrebe. Nekad je potrebno više osoba, za različite svrhe.
No sram me bilo, što uopšte to spominjem. Treba da začepim i da se barem pretvaram da ne volim ššš… znate već šta i da tražim prikladnog partnera za udaju, a ne da tu biram koji će mi najbolje sjesti uz vino i trenutno raspoloženje. I da, u svakom slučaju da rodim dijete jer to je moja jedina svrha, ali ako ikako može da ne uživam u pokušajima ili barem da se pretvaram da ne uživam.
“Imate policistične jajnike. To se obično samo riješi nakon poroda. Čim budete imali dijete to se sve poravna”, govori mi ginekolog dobro zašao u godine.
“Dobro doktore, a šta onda da radim sa djetetom?”, pitam jer sam iznenađena pretpostavkom da je dijete sasvim neizvjesno u mojoj budućnosti.
“Kako to mislite?”, pita me zbunjeno, gledajući preko ruba naočala.
“Pa ne planiram da rađam djecu, postoji li neko alternativno riješenje za moj problem?”, odgovaram.
“Ali zašto ne biste imali djecu? Svaka žena treba da planira da rađa. Udate se, dobro ne morate ni da se udate, ali djecu treba definitivno imati!”, čita mi bukvicu.
Ćutim. Ovaj starkelja ovdje mi kaže da moram da imam djecu da bi se riješila policističnih jajnika, i to je dokle je medicina dogurala, trudnoća kao lijek.
Sad imam ženu ginekologa… nju treniram. Omiljena sam joj pacijentkinja. Dolazim i kažem joj da bi da se testiram na spolno-prenosive bolesti, da sam imala par partnera u zadnjih godinu dana i da bi da provjerim.
“Hvala da ste mi to rekli i da ste bili otvoreni. Morate da znate da ja nikom ne smijem da dam vaše podatke, čak i ako neko traži da vidi, ja to ne smijem bez vašeg odobrenja.”, govori mi značajno.
Mislim se u sebi da svako koga zanima moja seksualna aktivnost samo treba da me pita. Bestidnica sam prava, šta da vam kažem.
“Dobro ali zbog čega provjeravanje ako nema nikakvih simptoma?”, nastavlja.
“Zbog neodgovornog ponašanja.”, zaključujem kratko.
Počinje da se smije, a smijem se i ja. Neodgovorno ponašanje za mene znači da sam upražnjavala seks bez kondoma. Neodgovorno jer mi se omaklo, jednom. No u svakom slučaju da ja to provjerim, zbog svog mentalnog zdravlja.
Jer tipovi su nevjerovatno glupi kad dođe do teme upotrebe kondoma pa mi se po glavi vrte sve te ‘genijalnosti’…
“Uh, kondom! Pa baš nešto ne volim. Ali ja sam zdrav, nemaš šta da brineš.”, izjavljuje.
“Imaš papir? Jer ja ti sad odmah svoj pokažem!”, odgovaram.
“Nije isto, nemam isti osjećaj. Baš mi je to bez veze, ja to i ne mogu, odmah me prođe želja (čitaj: nemoždasedigne).”, sav mi se raskmečao.
“Pa onda lijepo možeš sam da se poslužiš… svojom rukom.”, principijelno odbijam.
“I dalje ne razmišljamo o bebi?”, prene me pitanje iz razmišljanja.
“Nope.”, odgovaram kratko, jer smo već imale ovaj razgovor i za razliku od prethodnog doktora nije dovodila moju odluku u pitanje.
“Pa jel’ imate partnera?”, nešto se uzmuvala.
“Moglo bi se reći.”, izgovaram, a u sebi mislim seksualnih partnera imam, ne životnih a samohrana majka nije u kartama.
“Pa dobro. Onda da napišem da ne razmišljate o bebi u nedostatku adekvatnog partnera.”, izgovara i zapisuje.
“Eh baš je to. Tako napišite. Nijedan adekvatan za reprodukciju i nastavak ljudskog roda.”, odgovaram i obe počinjemo da se smijemo.
“Jao, nemojte sad da odete kući i kažete partneru šta je doktorica rekla.
“Ne brinite doktorka, ne držim partnera u kući.”, nastavljam sa smijehom.
Kao što rekoh ja sam bestidnica i potpuno uvjerena da ne radim ništa loše, ali ne mogu da ne razmišljam o svim onim dobrim djevojkama sa svim tradicionalnim vrijednostima, programiranim princezama koje odu kod ljekara i dobijaju komentare koji su nabijeni ličnim ubjeđenjima. Pritajeno sramoćenja životnog stila onih koji uživaju u seksu i žele što više da ga upražnjavaju.
“A ovaj?”, pita me dok gledamo slike i tražimo potencijalnu vikend zabavu.
“Hmm, ne sviđa mi se nos. Dobro tijelo, faca i brkovi no-go!”, mrštim se na prijedlog.
“Ok, vrijeme je da prestaneš da budeš u zabludi da ne tražiš partnera.”, govori mi značajno.
“Pa tražim ali za seks. Imam standarde.”, zbunjeno odgovaram.
“Imaš standarde za seks?”, gleda me.
“Da, šta ti nije jasno?”, odgovaram nazad.
“Ne, ne, ako je samo do seksa onda bi pristala na sve. A ovdje si izbirljiva. Niko me ne može ubijediti da ti ne tražiš partnera zapravo.”, ona ima svoju istinu, a meni se ne da objašnjavati više.
Društvo je naoštreno da nam kaže kako je seks sramota, kako uživanje u istom osim ako nije ovjereno brakom ili barem dugom monogamom vezom ili potajno tražiš partnera nije prihvatljivo. Ti zapravo želiš vezu ili brak ali to negiraš. ‘Užasi promiskuiteta!’, čujem u glavi Nikola Koju i ne mogu da se ne nasmijem od srca.
“Molim te obriši Tinder! Ti zaslužuješ puno više, vrijediš mnogo!”, kaže mi ovaj isti dječak sa početka priče.
Vrijedim pa treba da se štedim… ma da ne bi. Znam ja i tačno koliko i ko bi me skupo platio da sam slučajno na prodaju i treba mi muško da mi da potvrdu toga. Mada obožavanje moje persone, tijela i sposobnoti koje nastane tokom samog čina nikad nije na odmet. Šalu na stranu… opet idemo u pravcu da ja ovo sve radim jer hoću nešto da dokažem, jer mi nešto fali. Nedostatak samopouzdanja ili potvrda seksualnosti. Sve mora da se oboji u neke boje jer je prosto nemoguće, da ja zapravo u svemu tome uživam. Uostalom ne kaže li ona stara pjesma: Dobre djevojke one idu u raj baš sve! Loše djevojke idu kud god zažele! Ali uvijek možemo da se pretvaramo, tako da psst, ne govorite nikom… ššš… ma znate, a možda jednog dana i vi naglas izgovorite…
…
napisala nam je NotAnAngel, za bližnje Nana, za daleke, upravo to… daleka! Rođena pod srećnom zvijezdom sa srebrnim pramenom u kosi. Poljubac Anđela, kažu. Voli da se igra i stvara u prebačajima matrice i lovac je na one zanimljive rupice u svakodnevnom tkanju života. Ima višak slobodne volje! Vlada konsenzus da je malo previše! Naspram koga, čega? Ne zna se!
