Harmoniju, sklad raznolikosti, možda je najlakše prepoznati u umjetnosti i u prirodi. Svaka harmonična umjetnička forma govori obraćajući se našemsrcu jer Harmonija je uvijek tamo gdje je i Ljubav… W. A. Mozart je govorio: “Okupljam jednu do druge note koje se vole.” U harmoničnoj glazbi nota koje se vole to je suglasje tonova koje ima moć da nas prenese u dimenzije toliko različite od onih svakodnevnih da na trenutke zaboravimo na sebe i na sve oko sebe. Ako pokušamo prenijeti taj doživljaj, ostajemo nijemi jer on premašuje snagu riječi. Isto nam se događa pri pogledu na noćno nebo osuto zvijezdama, voćku u cvatu, rijeku koja teče…
Duša je vrsta harmonije, spoj suprotnosti, a čovjek je dio univerzalne harmonije. – Filolaj, Aristoksen
Prema pitagorejskim učenjima, univerzum je jedinstvena cjelina, a njegovi red i ljepota proizlaze iz usklađenosti raznolikosti, odnosno iz harmonije. Ljudsko biće može percipirati harmoniju i svjesno sudjelovati u njezinom uspostavljanju. Štoviše, za pitagorejce je to svrha čovjekova života.
I stoici govore o uspostavljanju sklada u sebi kako bismo se mogli uskladiti s drugima. Međutim, često nam to ne uspijeva jer živimo užurbano, raspršeno, zavedeni smo sjajem onoga što nema trajnije temelje, zapadamo u površnost koja nas udaljuje od harmonije.
Harmonija je neraskidivo povezana s ljepotom. Potrebno se zaustaviti, vidjeti i čuti, dopustiti sebi da nas dodirne. I ne samo to, harmoniju je potrebno ostvarivati u svakodnevnom životu.
Jedna budistička priča kaže da se Buddhin učenik Sona umorio od pustinjačkog života punog odricanja i prepustio užicima. Buddha ga upita:
“Dijete moje, jesi li ikad svirao lutnju?”
“Jesam”, odgovori Sona.
“Reci mi onda, ako su žice na lutnji prenapete, hoće li instrument dati pravi ton?”
“Neće”, odgovori Sona.
“A hoće li dati pravi ton ako su prelabave?” nastavi Buddha s pitanjima.
“Neće ni tada”, kaže Sona.
“Da bi ton bio savršen,” nastavi Buddha, “potrebno je da žice budu dobro ugođene, ni prenapete, ni prelabave. Isto tako, tvoja će duša pasti u krajnost, što joj neće biti po volji, ako su njezine žice previše napete strogošću i odricanjem. A s druge strane, ako su njezine žice previše labave i popustljive, duša će omekšati i postati poput tijesta.”
“Sona,” zaključio je Buda, “uvijek živi tako da ti duša bude poput dobro ugođene lutnje.”
Da bismo postigli pravi ton života, potreban je ustrajan rad na ugađanju naših žica. Simbolički rečeno, čovjek je satkan od više žica. Potrebno je ugoditi žice našeg tijela, emocija i uma, naš mali univerzum. To ne znači ugađati im, nego ih podesiti na onu frekvenciju pri kojoj daju najbolje od svoje prirode.
Na fizičkom planu to postižemo brigom o zdravoj prehrani, tjelovježbi, redovnoj higijeni, ravnoteži između aktivnosti i kvalitetnog odmora. U svemu tome potrebno se voditi zlatnim pitagorejskim pravilom: ničeg previše.
Da bi žica naših emocija davala skladne tonove, potrebno je živjeti velikodušnost, hrabrost, izbjegavati krajnosti u raspoloženjima i negativne osjećaje. Na planu našeg uma čestu disonantnu zbrku misli uklanjaju jasne ideje i nastojanje da ih se provede u djelo, što dovodi do iskustva koje nam daje sigurnost i stabilnost.
Žičani instrument ugađa se svaki put prije izvedbe kako bi njegov zvuk bio što ugodniji i ljepši. Tako i ljudsko biće, koje svakodnevno izlazi na pozornicu života, ima priliku usklađivati svoje žice i postupno ostvarivati harmoniju između onoga što osjeća i onoga što misli te djelovati u skladu s tim.
Sreća je kad je ono što mislite, ono što govorite i ono što radite u harmoniji. – Gandhi
Harmonija je karakteristika autentičnog čovjeka, onog koji je vjeran svojoj ljudskoj prirodi. Življenje harmonije nam nije dano po rođenju, već ju je potrebno ostvarivati kroz život. I to najčešće u trenucima borbe unutar nas samih, kad pokažemo zube našim slabostima, ljutnjama, inercijama, sumnjama, svim onim disonantnim šumovima koji olabavljuju žice. Tada se ponovno uspostavlja ravnoteža. Možda je zato, prema mitu, Harmonija kći boga rata Aresa.
No da bismo iz te borbe izašli kao pobjednici, potrebno je znati u ime čega se borimo. Harmonija je zato i kći božice ljubavi Afrodite. Boriti se sa sobom da bismo živjeli ljubav i bili bolji, iskreniji, pravedniji, način je usklađivanja s uzvišenom harmonijom sfera.
…..
Autor: Marta Mihičić
