Odnos sa muškarcem – projekcija odnosa sa sobom

Sve što želiš od njega, uradi sama za sebe! Ne možeš tražiti od njega ono što nijesi uradila za sebe, nijesi sama sebi dala. Ovo ni u kom slučaju ne anulira potrebu žene za pažnjom muškarca i njegovu želju da učini svoju ženu srećnom.

Važno je držati sve u balansu: dati sebi stanje “plusa” i davati ga sebi iznova i iznova, ne očekujući da to učini muškarac za tebe, i istovremeno prihvatiti njegovu pažnju. I normalno je očekivati od muškarca određena dejstva, ali i razumno – ostajati pri tome u samodovoljnosti, ne dati mu uzde za upravljanje tvojim životom, takav teret nije za svakoga i teško je opterećenje, nemoguće ga je dugo nositi.Govorim o očekivanjima od partnera na psihološkom planu.

Na primjer, kada se žena plaši da će je muškarac napustiti. Odgovoriću, da u svemu postoji norma, a iznad toga počinje preuveličavanje. I u ovom pitanju, takođe, postoji norma, niko ne želi da bude napušten, ali kada postane fiks ideja, to dovodi do paničnih napada, tada prestaje biti norma.

Govorim o posebnim strahovima koji su bolni i stalno se pojavljuju u odnosima. Tako, bojim se da će me ostaviti. To je prilika da razmislite: “U kojim situacijama sam odbacila samu sebe?” Takve situacije su bile ponavljane mnogo puta, inače ovo pitanje ne bi bilo toliko bolno. Isto kao “ne želim da se nemarno odnosi prema meni, ponižava me, govori loše stvari o meni”, itd.

Sve pretenzije koje imamo prema partneru u stvari su naše sopstvene pretenzije prema sebi, koje konstantno pokazujemo nezavisno, nalazi li se pored partner ili ne. Mi smo nečim nezadovoljni u sebi, i želimo da partner popuni taj jaz, bude zadovolja sa nama, pokaže svoje zadovoljstvo, ali on to neće učiniti dok mi ne budemo zadovoljni sami sa sobom.

O tome se radi. To je najvažnije što treba dati sebi. Ako ne želiš da te ponižava, ne ponižavaj sebe. Ako ne želiš da govori loše, ne govori loše o sebi. I nije riječ o razmišljanju o sebi naglas, već o iskrenom odnosu sa samim sobom, pri stalnom kontaktu sa sobom, u kojem postoji nešto što nas muči, što stalno pronalazimo u sebi i pokušavamo da dobijemo na račun drugih, da ne bi bilo tako bolno.

Ako postoji nešto od čega osjećamo stid u sebi, partner će obavezno obratiti pažnju na to i istaknuti u istom svijetlu kako se mi sami odnosimo prema tome, tj. u suštini, on će reprodukovati naš unutrašnji model odnosa sa sobom.

Ne treba voljeti sebe apstraktno, već tačno – ta ​​mjesta koja su “neprijatna”, i tek onda se može voljeti sebe, voljeti cijelog sebe – to je samo posledica, jer sve ostalo, osim tih specifičnih mjesta, mi i tako volimo.

Odgovorite sebi na 2 pitanja:

1. Šta me vrijeđa?

2. Čega se najviše plašim od ljudi iz okruženja? Ovo pitanje se takođe može postaviti i na drugačiji način: “Čega se bojim, da će me osuditi?” Čega se bojim da će se otkriti? Šta o sebe ne želim da neko vidi? “

Pa, i još pitanja za “zakusku”:

– Čega se stidim u sebi? 

– Zašto krivim sebe?

U tome se krije najvažnije – to što ne možete sebi oprostiti, zbog čega ne možete sebe da volite.
​

© Inna MakarenkoPrevod teksta: econet.ru

​Prevela: Beba Muratović – bebamur.com
preuzeto sa bebamur.com