Tibetanska tradicija povezuje različite vrste snova s određenim razdobljima noći i pruža neku vrstu orijentira za sve spavače. Prema toj tradiciji između deset uvečer i jedan iza ponoći se sanjaju snovi koji su posljedica naših sjećanja na konkretne događaje iz prošlosti. Između jedan iza ponoći i četiri izjutra na usnule ljude utječu različiti prirodni duhovi koji shodno svom raspoloženju kreiraju i njihove snove. Nakon toga dolaze takozvani normalni snovi (između četiri i sedam izjutra) koji nam služe kako bi bolje upoznali svoja unutrašnja stanja.
Po Tibetancima posebni prekognicijski snovi dolaze između sedam i osam izjutra. U tom razdoblju ljudi prekoračuju granice vremena i primaju poruke iz budućnosti
Prošlost obiluje brojnim primjerima prekognicijskih snova. Veliki vojskovođa Aleksandar Makedonski je unatoč što je bio odgajan na znanstveni način od strane Aristotela vjerovao porukama koje je dobivao kroz snove. Nakon što se prilikom opsjedanja grada Tira suočio s brojnim problemima i već se odlučio povući, on sanja san koji ga potiče da promjeni odluku i nastavi s borbom do konačne pobjede. Suprotna stvar se dogodila Nepoleonu. On je par dana prije svog konačnog poraza kod Waterlooa sanjao crnu mačku. Iako neki ljudi tvrde da ne postoji nikakva povezanost između crnih mačaka i loše sreće, ova iz Napoleonovog sna je najavila kraj jedne uspješne karijere.
Slično se dogodilo i američkom predsjedniku Abrahamu Lincolnu. Prema onom što je ispričala njegova supruga, neposredno prije atentata koji je na njega izvršen prilikom posjete kazalištu Lincoln je sanjao upozoravajući san. U tom snu on je šetao Bijelom kućom i čuo nečije jauke. Došao je do predvorja i tamo ugledao vojnike koji su ožalošćeni okružili nečije mrtvo tijelo. Upitao je jednog vojnika tko to tu leži i dobio odgovor: «To je predsjednik. Ubili su ga.»
Slično se dogodilo i prilikom atentata na Franza Ferdinanda u Sarajevu, samo što je tada san upozorenja došao njegovom učitelju Josefu Lanyu. On je u snu vidio atentat na Ferdinanda i na sve načine ga pokušavao upozoriti, no sve je bilo uzalud jer je Franz Ferdinand već bio u Sarajevu.
Adolf Hitler je nažalost imao više sreće. Za vrijeme Prvog svjetskog rata, dok je kao vojnik boravio na frontu, u skloništu je sanjao san u kojem je vidio sebe zatrpanog ispod gomile zemlje i željeza. Probudio se i otišao u drugo sklonište. Neposredno nakon toga ono prvo sklonište je pogodila tenkovska granata i usmrtila sve koji su u njemu boravili. Da nije bilo tog sna, svjetska povijest sigurno ne bi bila ista.
Osim vojskovođa i političara na prekognicijske snove nisu ostali imuni ni znanstvenici. Poznati njemački kemičar Frederik August Kekule dugotrajno je bezuspješno pokušavao pronaći molekularnu strukturu benzena. Preokret je nastao kad je jedne noći usnuo san u kojem je nekoliko molekula benzena vidio kako plešu i poprimaju oblik zmije koja grize svoj rep. Odmah nakon buđenja postao je svjestan da je upravo na taj način otkrio još nepoznato svojstvo benzenove prstenaste strukture. Slična stvar se dogodila i ruskom kemičaru Dmitriju Ivanoviču Mendeljejevu koji je sanjao kako se kemijski elementi plešući svrstavaju u sasvim određen oblik. Trebao mu je još samo trenutak da opazi kako oni pri tom poštuju svoju pojedinačnu atomsku težinu. Na taj način je svijet dobio ono što danas zovemo periodičkim sustavom elemenata.
Prekognicijske snove su imali i brojni poznati pisci. Spomenimo Coleridgea koji je u snu primio jednu čitavu pjesmu od nekoliko stotina stihova. Odmah nakon buđenja zgrabio je olovku i kao u transu je zapisao na papir. Robert Louis Stevenson je smatrao sasvim normalnim da sanjanje uzme kao sastavni dio svog stvaralačkog procesa. On bi u svrhu dobivanja inspiracije odlazio spavati i nakon buđenja odmah nastavljao pisati tamo gdje je stao. «Čudni slučaj doktora Jekylla i gospodina Hydea», jedno od njegovih najpoznatijih dijela, nastalo je kao posljedica sna u kojem je Stevenson promatrao čovjeka kako se transformira nakon što je progutao određeni bijeli prah.
Poseban san imao je i Giuseppe Tartini, talijanski kompozitor iz 18. stoljeća, koji je sanjao kako potpisuje ugovor s đavlom. Nakon toga je đavo uzeo njegovu violinu i odsvirao mu najčudesniju glazbu koju je ikad čuo. Sljedećeg jutra Tartini je napisao svoju poznatu «Đavolju sonatu». Zanimljivo je da se slična stvar dogodila i poznatom blues gitaristi Robertu Johnsonu. On je također u snu potpisao ugovor s đavlom nakon kojeg je u kratkom roku komponirao seriju najpoznatijih blues pjesama.
U prekognicijskim snovima pojavljuju se i anđeli. U svojim snovima susrela ih je poznata glumica Shirley MacLaine i od njih dobivala važne poruke. Osim anđela Shirley je uspostavila kontakt i s različitim izvanzemaljskim civilizacijama koje su je koristile kao medij za razmjenu po ljudsku evoluciju važnih informacija. Barem tako piše u njezinim brojnim knjigama.
Posebnu vrstu komunikacije s višim nivoima postojanja uspostavio je preko snova i Edgar Cayce. Ovaj svjetski poznati «spavajući prorok» je uz pomoć snova pomagao ljudima naći rješenja za njihove probleme. A uz to našao vremena i za prenošenje čitavog niza začuđujuće preciznih proročanstava o budućnosti čovječanstva.
….
napisao Igor Ognjanović, astrolog i erudita
photo Maja Vujić za soulfood.rs
