Mi jedino patimo kada vjerujemo u misao koja je u sukobu sa onim što jeste. Kada je um savršeno jasan, ono što jeste je to što želimo. Ako želite da stvarnost bude drugačija nego što jeste, onda je to kao da pokušavate naučiti mačku kako da laje. Možete pokušavati i pokušavati, ali na kraju mačka će vas uvijek pogledati i reći „Mjau”. Željeti da stvarnost bude drugačija nego što jeste je beznadežno.
A ipak, ako obratite pažnju, primjetićete da u ovakve misli često vjerujete tokom dana. „Ljudi bi trebalo da budu ljubazniji.” „Djeca treba da se pristojno ponašaju.” „Moj suprug (ili supruga) treba da se složi sa mnom.” „ Ja bi trebalo da sam mršavija (ili ljepša ili uspješnija).”Ove misli pokazuju kako želimo da realnost bude drugačija nego što jeste. Ako mislite da ovo zvuči depresivno, u pravu ste. Sav stres koji osjećamo je uzrokovan sukobom sa onim što jeste.
Ljudi koji su novi u Radu mi često kažu, „Ali bilo bi obeshrabrujuće kada bih se prestao sukobljavati sa realnošću. Ako jednostavno prihvatim realnost, postaću pasivan. Možda ću čak izgubiti želju da djelujem.” Odgovaram im sa pitanjem: „Možete li zaista znati da je to istina?” Šta djeluje podsticajnije? — „Da bar nisam izgubio posao” ili „Izgubio sam posao; koja inteligentna rješenja su mi sad na raspolaganju?”
Rad otkriva da sve ono što mislite da se nije trebalo desiti se trebalo desiti. Trebalo se desiti jer se desilo, i nikakvo razmišljanje na svijetu to ne može promijeniti. Ovo ne znači da ćete vi to opravdavati ili odobravati. To jednostavno znači da ste vi u stanju da vidite stvari bez otpora i bez zbunjenosti usljed vaše unutrašnje borbe. Niko ne želi da mu se djeca razbole, niko ne želi da doživi saobraćajnu nesreću; ali kada se ove stvari dese, kako misaono sukobljavanje sa njima može biti od pomoći? Znamo da ne pomaže, ali ipak to radimo, jer ne znamo kako da to da zaustavimo.
Ja volim ono što jeste, ne zato što sam duhovna osoba, nego zato što boli kada se sukobljavam sa realnošću. Možemo da znamo kako je stvarnost dobra baš takva kakva jeste, zato što doživljavamo napetost i frustracije kada se sukobljavamo sa njom. Ne osjećamo se prirodno i uravnoteženo. Kada prestanemo da se protivimo realnosti, naše djelovanje postaje jednostavno, spontano, ljubazno i neustrašivo.
Bavljenje vlastitim poslom
Mogu da pronađem samo tri vrste posla u kosmosu: moj, vaš i Božiji. (Za mene, riječ Bog znači „realnost”. Realnost je Bog, jer vlada. Sve što je izvan moje kontrole, vaše kontrole i bilo čije kontrole – nazivam Božijim poslom.)
Dosta našeg stresa dolazi usljed toga što misaono živimo van sopstvenog posla. Kada pomislim, „Ti treba da nađeš posao, želim da budeš sretan, treba da budeš tačan, treba da se bolje brineš za sebe”, ja se bavim vašim poslom. Kada se brinem za zemljotrese, poplave, ratove ili kad ću umrijeti, tad se bavim Božijim poslom. Ako se u mislima bavim tvojim ili Božijim poslom, rezultat je osjećaj odvojenosti. Ovo sam primjetila početkom 1986. Kada sam se u mislima bavila majčinim poslom, na primjer, uz misao poput „Moja majka treba da me razumije”, ja bih se odmah osjetila usamljenom. Shvatila sam da sam se bavila tuđim poslom svaki put kada sam se u životu osjećala povrijeđeno ili usamljeno.
Ako vi živite svoj život i ja takođe u mislima živim vaš život, ko će onda biti ovdje da živi moj život? Oboje smo tamo kod vas. Bavljenje vašim poslom u mislima me sprečava da budem prisutna u svome. Odvajam se od sebe i onda se pitam zašto moj život ne funkcioniše.
Misliti da znam šta je najbolje za bilo koga drugoga je bavljenje tuđim poslom. Čak i ako je u ime ljubavi, to je čista aroganicija koja dovodi do napetosti, nervoze i straha. Da li znam šta je ispravno za mene? To je moj jedini posao. Tim ću da se bavim prije nego što pokušam da riješim vaše probleme za vas.
Ako razumijete tri vrste posla dovoljno da se bavite vašim poslom, to može osloboditi vaš život na način koji ne možete čak ni zamisliti. Sljedeći put kada osjetite stres ili nemir, upitajte se čijim se poslom misaono bavite, i možda ćete prasnuti u smijeh! To pitanje vas može vratiti vama samima. Možda ćete uvidjeti da nikad zaista niste bili prisutni, da ste se u mislima bavili poslom drugih ljudi cijeli vaš život. Već samo primjećivanje da se bavite tuđim poslom vas može vratiti u vaše predivno sopstvo.
Ako ovo praktikujete neko vrijeme, možda ćete primjetiti da vi zapravo nemate nikakvog posla i da vaš život teče savršeno sam od sebe.
Byron Kathy nas pozdravlja.
