Uvijek se poteže ta priča o talentu, o inteligenciji, o uspješnosti iliti koječemu što se čini apstraktno i sudbinski predodređeno. U smislu da eto tako si se rodio i to ti je što ti je dano pa se time i posluži, nema ti druge… Ili još gore da ako nisi sljedeći Picasso. Čemu slikanje? Ako nisi sljedeći Steve Jobs, džaba petljaš po tom kompjuteru?
Američka psihologinja Angela Ducksworth, srećom, nudi alternativnu teoriju po kojoj je za uspješnost u bilo čemu čega se prihvatimo bitno da imamo ono što ona naziva GRIT! Grit bi se mogao na srpski jezik prevesti kao istrajnost, mada to ne opisuje termin u potpunosti. Grit se definiše strast i izdržljivost u postizanju dugoročnih ciljeva.
Grit je lakše razumijeti ako opišemo šta je to što Grit nije… Grit nije sreća, niti je intenzivna, trenutačna želja za nečim. Biti ‘gritty’ zapravo znači imati ono što neki zovu ‘ultimativnim ciljem’ – nešto što nam je jako bitno i daje značenje i usmjerenje svemu što radite. Grit je kada se grčevito držite tog cilja. Čak i kad posrnete i padnete. Čak i kad činite mnoge greške na tom putu. Čak i kad je napredak vrlo spor ili se čini kao da nigdje ne stižete.
Talent, za razliku od Grit-a, je kako lako i brzo usvojite neku vještinu. Grit je koliko truda ulažete i na duge staze jednako važan kao talent, ako ne i važniji. Problem sa talentom je taj da ‘You got it or you don’t got it!’. Skučen je i ograničen na genetske predispozicije. Neke vještine ćete da usvojite prije nego drugi, no to ne mora nužno da znači da ćete u istima da istrajete.
“Excellence is available to all of us! It is not reserved for a select few.” – Angela Ducksworth
Ono što je odlika svih ljudi koji imaju Grit je upravo ono što su odlučili da urade sa svojim talentom ili bolje rečeno sa svojim interesovanjima. Ono što ih karakteriše i oblikuje u ‘gritty’ persone su njihove navike, uvjerenja, stavovi, njihovi mentori i sva formativna iskustva koja su imali.
Postoje četiri komponente koje čine Grit i individue koji isti posjeduju:
Interes – odnosno znatiželja da se nešto novo istražuje i proba
Ako niste prirodno znatiželjni ili ste otupili u odrastanju, ili imate klasični izgovor modernog doba a to je nedostatak vremena… to je onaj osjećaj kad naprosto moraš da prekopaš nekad enciklopedije a danas u druženju sa almighty Google-om sve što je dostupno jer te mnogo zanima kako da nacrtaš nešto ili napišeš ili postigneš. Ono nešto što te zanima, kao na primjer kuhanje, pa onda počneš da gledaš cooking channel, pa zapisuješ recepte pa ih probaš sa nekim svojim twist-om. Interes koji se produbljuje, pa ima potencijal da se pretvori u posao ili cilj. Na engleskom se to zove ‘calling’, a na srpskom se pitamo šta si ono po zanimanju? Iako dosta ljudi ne bi svoj posao nazvali zanimanjem, u našem jeziku se to očito nekada izjednačavalo.
Namjerna praksa – konstantno ponavljanje sa ciljem da se postane što bolji u tome što se poduzima
Postoje četiri komponente koje čine ovakvu praksu:
Cilj sa namjerom – neka komponenta samog cilja koji morate da usavršite. Ja, na primjer, pišem užasno duge rečenice a nemam virtuoznost jednog Andriće te moram da ih prepisujem i osmišljam iznova i iznova da bi bile smislene, a da ipak izrazim svoj tok misli da bi i nekom drugom bio razumljiv
100% fokus – kompletna koncentracija na zadatak, tu u trenutku smo samo ja i moja tipkovnica i ovaj tekst… nema sanjarenja o onom slatkom dječaku kojeg sam upoznala prije par dana ili da samo na brzinu provjerim mail jer sam vidjela da mi opet nude neki super popust na Victoria Secret robu.
Feedback – neophodno je da nam neko kaže kako to izgleda sa strane, da bismo znali na čemu dalje treba da radimo. Šta je ono nešto što nedostaje da bi naše dijelo dobilo onaj predznak remek. On je takođe potreban da bismo znali kako da uradimo…
Prepravke – da bismo se vratili istoj stvari da je učinimo boljom, da bismo sljedeći put znali kako da to uradimo što se kaže ‘iz prve’.
Da bismo ovu vrstu prakse ostvarili pomažu nam rutine i navike… svi uspješni sportisti imaju rutinu, pisci znaju da pišu u određeno doba dana, dozvoljavajući time rutini da preuzme ono što nam nekad nedostaje u smislu volje. Stvaranje navike je sjajan način da ne moramo da se tjeramo da radimo ono što zaista želimo i volimo. I spašava nas toga da moramo da se ‘tjeramo’. Bitno je naći i napraviti naviku od onog što želimo i samim tim staviti ‘voljni’ momenat na autopilot.
U svemu tome, treba nam i pomoć mentora, trenera, prijatelja, ili bilo koje osobe koji će poslužiti u svrhe istog. Ne možete da budete i trener i igrač. Treba vam neko ko će da sve to posmatra sa strane i da vam kaže gdje i kako možete bolje i da vas usmjeri u pravcu onog što treba da radite da biste postali sjajni. Bitno je da je to neko kome vjerujete, ko je objektivan i u mogućnosti da vam da feedback na licu mjesta.
Svrha – ono nešto za šta se živi, ultimativni motiv
Obično je svrha ono što je nešto dublje od samog cilja, više alturističkog karakter koje nas dodiruje na ljudskom nivou. Nephodno je imati taj generator snage koji vas pokreće i mimo samog uživanja u ostvarivanju sebe i svojih ciljeva. Koncept života na nekom višem nivou. Najveću sreću imamo kada se ono što radimo za sebe dotiče i druge na pozitivan način. Osvrnite se oko sebe. Imate li nekog takvog u svojoj blizini? Nekog ko je prepoznao vaše talente prije vas? Vjerovao ili vas usmjeravao? Možda je to vaša majka, sestra, prijateljica, neko ko je pokazao da je moguće živjeti svoj život ispunjeno i samim tim dodirnuti druge i živjeti da ih učiniš na neki način boljim.
Nada – vjerovanje da i kad imamo loše dane, to nije razlog da odustanemo
Ljudi koji su gritty imaju to stanje uma koje je orijentisano na rast i razvoj. Oni su optimisti koji vjeruju da ljudska bića rastu, uče i razvijaju se kada su suočeni sa izazovima. Ovdje ne govorimo o tome da sjedimo i želimo da se naša trenutna situacija popravi. Ovdje govorimo o optimizmu da smo mi ti koji u svakoj situaciji možemo nešto da uradimo i da se pokrenemo da bismo trenutne i buduće situacije promijenili. I da smo mi zapravo ti koji imamo kontrolu nad tim šta nas čeka sutra.
Posjedovati GRIT znači svaki dan, opet i iznova, vraćati se onom što nas interesuje i što je dio naše lične svrhe da bismo vježbanjem i bez odustajanja i sa nadom jednog dana postali virtuozi onog što volimo!
Udemy course:
https://www.udemy.com/acumen-presents-angela-duckworth-on-building-grit/learn/v4/overview
TED Talks:
