fbpx

Sve je u redu baš tako kako JEST.

Uhvatih se zadnjih mjeseci u nekim vrtlozima izazova, pa se sjetim one “ Izazov kao blagoslov” i to zarezonira cijelim mojim bićem. Ispred mene stoji knjiga “ Istinska Čarolija” autora Dr. Wayne Dyer-a  i osjećam kako sam baš nju čekala. Odjednom me ritam vlastita srca usidri u onoj istini da naša čarolija nikad nije izvanjska i uvijek prolazi i dolazi kroz nas i iz nas, ali nikad od nas. Dio smo istog Božanskog Izvora, možda treba napomenuti  –  Nikada nismo od njega odvojeni.  Zaboravimo to u ovim izazovnim situacijama kada energija onog što je lažno napušta Zemlju. Zar to nije divno? Napokon nas istina naših srca i svrha naše duše dozivaju, iznutra. Dosta nam je kalupa u koji su nas gurali, dosta nam je oblika koji smo poprimili i dosta nam je sustava koji nama pred očima gazi sve one Božanske vrijednosti u čovjeku koje mu pripadaju samim postojanjem.

Iz  R(evol)ucije  u  (evol)uciju

Nekako vidim da volimo mijenjati, oduvijek smo r(evol)ucionari, ali (evol)uirati kroz radost, znatiželju, ljubav… To od nas traži puno više svjesnosti, prisutnosti, pažnje, uzemljenosti, poniznosti… Iz moći bi u sigurnost, a moć nije naša. Da kreatori smo svoje vibracije kroz izbore, djela, riječi i misli, kroz energiju koju odašiljemo u svijet. Lakše nam je preskočiti odgovornost da sve kreće od nas i kroz nas, svoje pogreške si ne priznajemo, radije se sebi opravdavamo upiranjem prsta u druge i proglašavanjem istih krivima, lažnima, lošima.  Nedavno sam u jednoj viziji vidjela sliku magle i sebe u manduka asani. Kao ljudi često stojimo uspravno i gledamo prema naprijed, kao da se ono što tražimo nalazi izvan nas. Često nam je taj put potpuno nejasan i maglovit. Zaobišli bi sve prepreke uvjeravajući sami sebe kako tamo negdje u daljini stoji ono što će nas učiniti sretnima. Tamo negdje nazire se naš cilj koji nam je “ potreban” da bi bili sretni, snažni, ispunjeni. U manduka asani čovjek je u poziciji čučnja, čvrsto uzemljen s rukama kao u molitvi između koljena i pogledom prema gore. To mi je jasno pokazalo da je puno važnije od iluzije “ moći” biti uzemljen i ponizan, s pogledom uprtim prema gore. Tako se put jasnije vidi.

Život nam uvijek čuva leđa

Većina velikih učitelja reći će kako djela koja su napisali nisu njihova, već su prošla kroz njih da služe za najveće dobro svih. S potpunim povjerenjem znaju da nikada nisu sami, da im Svemir, Bog, Izvor nazovite kako želite tu Božansku energiju čiji ste neodvojiv dio uvijek čuva leđa. Ja duboko vjerujem da i kada nam se ne čini tako, u najizazovnijim trenucima, nosi nas u naručju.  Jedno je vjerovati u nešto, a drugo je s povjerenjem se tome prepustiti. Konci naših umova često žele znati da ih čvrsto držite u rukama. Uvjeriti vas da imate kontrolu, ali baš u tim paničnim trenucima kontrola ima vas. Ne kažem da trebamo bezumno lutati za svime što nas pozove, ali bez sumnje vam želim šapnuti u srce da ste vođeni vjerovali u to ili ne. Nije nas Život udahnuo u ovu dimenziju da bi nas napustio. Uz sve izbore koje ste napravili prije nego što ste se iz neizrecivog spustili u fizičko znali ste u srži svog bića da ste Vječni i Tečni, Bezuvjetno Voljeni i Vođeni.   Vrijeme je otpuštanja, i u trenucima kada bi najradije napustili sve i izabrali ono što vam srce govori zapitajte se:  “ Koliko Povjerenja u Život imam?” U tom ćete trenu uvidjeti jeste li spremni iz snage i sigurnosti svog bića nošeni hrabrošću svog srca krenuti u nepoznato. Nije li lakše zakoračiti u nepoznato s nepokolebljivim povjerenjem u Život? Nego s ciljem moći, skeptično koračati u uvjerenju da si bolji od svih, ne vidjevši putem koliko ti je ljepote i jednakosti Život uistinu dao.

  • Hrabrost.
  • Neprestani rast.
  • Iz r(evol)ucije u (evol)uciju.
  • Iz svakodnevne borbe u povjerenje svog srca.
  • Iz svakodnevnih ulaganja energije u nešto što trebaš, moraš i ne voliš u nešto što voliš, želiš i što te raduje.
  • Iz dosade u znatiželju.

Jesmo li budni ?

Dovoljno ste se borili sa životom i svim njegovim ciklusima, prave promjene događaju se u svakom od nas. U (evol)uciji naših slobodnih djelovanja u smjeru dobrote, poniznosti, radosti i služenja. Izgubili smo se u popisima i listama u koje smo skicirali svoje živote. Nakalemili na svoju nesigurnost sve izvanjsko kao opravdanje da smo s tim jači i to opravdali pod svoju svrhu. Izgubili smo povjerenje u istinu vlastita srca. A naši snovi i vizije nestali su u vjerovanjima da su drugi “ moćniji” i upravljaju našim životima. Možda smo samo budni u nekom tuđem snu?

Vođeni smo

Ovo sam ljeto prijateljici intuitivno izabrala pokloniti sjemenke biljke koja je rasla pored kuće. Ne znajući da joj je baš taj cvijet podsjetnik na djetinjstvo. Nedavno je prijateljica držala “ Krug – mudrost srca” i zamolila me da joj ih donesem. Jutro prije kruga pitala me koliko ima sjemenki? Rekla sam osam. Isto toliko žena je te večeri bilo najavljeno za krug. U vrijeme kada sam ih skupljala krug nije postojao u mojim saznanjima, ali to ne znači da nije postojao u bezgraničnim mogućnostima ovog Svemira. Nikako nisam mogla znati da će nas biti osam, ali vođeni smo uvijek i naše Božansko uvijek zna prije nas. Sjemenke su bile spremljene na kristaliće rozenkvarca i gorskog kristala kako bi u njezin život unijele Ljubav i Radost. To je bila moja želja njoj posađena u bezuvjetnoj namjeri. Na početku kruga naša je srca otvorila snagom vlastite ranjivosti, kroz nju smo se svi povezali raskrinkani istinom naših srca. U jednom trenutku uzela je sjemenke i vratila mi kristale. Bila sam pomalo zbunjena, zbilja sam željela da ih dobije, u njih sam posadila najčišće želje. Svakom je dala jednu sjemenku i kroz proces svatko je posadio svoju u malenu posudicu. Blagoslivljajući zemlju, vodu i mirise raznih bilja naše divne majke Zemlje, posadile smo nove biljke kao simbol rasta “ novih” energija u našim životima, kao početak novog ciklusa. U trenutku zahvale, krug je iscijeljen. U ruci sam držala sjemenke i puno kristalića, a tada je kroz kanal srca došlo: Sve namjere koje šaljemo drugima, uvećano nam se vrate! Tako su se i meni moji kristalići, a svatko je dobio dio te divne namjere kroz sjemenke koje su svojom energijom obogatile život osam divnih bića, Božanski vođene.  Jedno smo, beskrajno povezani i vođeni i baš ništa nije slučajno. Izlazeći iz ove r(evol)ucije i ulazeći u period (evol)ucije naših bića, otvarajući se Povjerenju u Život i uzemljujući svoju snagu u onom što smo uistinu, koračamo u neke nove nas. A od “nas” satkan je Svijet.

I to će proći

U period otpuštanja okvira koji ne služe rastu vašeg Božanskog bića, u ovom umiranju egocentričnih percepcija želim vam da otvorite srce onom za što odavno znate da je dobro za vas i napravite prostor za rast nečeg novog u namjeri služenja za najveće dobro. Postavite si pitanje: Kako mogu djelovati iz dobrote Svetog prostora vlastita srca? Osluškujte . Ljubav je esencija vašeg bića i nikada neće propustiti priliku da podrži vaš unutarnji rast. Ljubav je i više nego dovoljna, ali mora krenuti prvo iz vašeg bića vama. Učit će vas mnogim divnim lekcijama poput opraštanja, poniznosti, skromnosti, slobode, davanja, balansa… U svim tim cikličkim dijelovima života, usponima i padovima, zamolit ću vas samo da u svojoj potpunoj prisutnosti ne zaboravite da će sve proći kako god to etiketirali i percipirali, ali vaša Božanska esencija, vječna je.

Grlim vas! Iva

2 Comments

  1. Dok uz jutarnju kafu citam ovaj tekst da osecanjem poverenja i ljubavi u srcu, u moju sobu ulece leptir i napravi nekoliko krugova oko mog kreveta a onda nastavi dalje. Lepota

  2. Divan tekst! “Nije nas Zivot udahnuo u ovu dimenziju da bi nas napustio”, najezila sam se:) i na jos mnoge recenice.
    Kao dodatak onim magicnim
    Osmicama preporuka za citanje Lynne McTaggart – The Power of Eight

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *