nikad se ne osvrći u gnevu

Ali nikad ne reci nikad. Celulit ima veze sa prošlošću. Onaj mišić sa zadnje strane butina, tu deponujemo nostalgiju. Vrtimo stalno stare programe i stare događaje i uživamo da lamentiramo nad njima.

„Samosažaljenje je najstrašnija stvar“ – govorio je Carlos Castaneda.

Nema ništa gore od samoočajanja. Bolest nije nikakav problem u odnosu na to koliko osoba može da očajava zbog toga i da na neki perfidni način uživa u pažnji koju ima. Vidite, svi žale Sina Božjeg i muke kroz koje je on prošao i događaj na krstu, a zaboravljaju da je on sin božji i da je vaskrsao. Halo, taj momenat metafore nikako da dopre do svih probuđenih vernika. Svaka bolest nas nečemu uči, skoro sam dobila konačno prevod knjige „Bolest kao put do izlečenja“, napisali su je Ridiger Dalke i Torvald Detlefsen, divno mogu da vam rastumače sve ono što savremenog čoveka muči, značenje i tumačenje bolesti i njihovih simptoma. Zapravo, vode vas do zdravlja kroz razumevanje odnosa između duše i tela. Ponekada ljudi vole da ih definiše njihova dijagnoza, pa govore da su dijabetičari, imaju alergije, infekcije, hepatitis, zečititis, hronično ovo ili ono imaju i jednostavno zaglave se u iluziji da je nemoguće promeniti trenutno stanje, kao što smo zdravlje promenili u bolest, isto tako je moguće i obrnuto. Uz uslov da vam bolest postane prijatelj – vodi vas istinskom isceljenju na svim nivoima, a posebno na nivou duše.

Posebno me ovih dana zanimaju slučajevi sa viškom kilograma. Mi smo svi rođeni kao divna bića, rastemo neko uz više ili manje ljubavi, ali, ako ništa drugo, imamo dovoljno hrane oko sebe. I u nekom trenutku sve svoje nedostatke zamenjujemo i nadoknađujemo – hranom. Probajte da ostavite kafu ili cigarete ili bilo šta što „zvanično“ izaziva zavisnost – malo se pomučite, ali ipak uspeva se, no probajte da ostavite hranu. Svakojake izgovore sam slušala, naravno ono o mesu i proteinima, valjda danas stvarno treba neko da ima spržen mozak da poveruje u tu priču kako redovnom konzumacijom ubijene životinje koja je em pod stresom em nakljukana antibioticima i ko zna čime pomaže sebi u poboljšanju proteinske strukture. Yeah, right, zemlja je okrugla ravna ploča – ima i jedna odlična knjiga koja se zove „Hemoterapija leči rak, a Zemlja je okrugla ravna ploča“. Danas zaista nema razloga da čak i kad uključite zdrav razum vidite da u tim „zvaničnim“ izveštajima za javnost nešto ne funkcioniše. I da se ne ubacujete u teorije zavere. A tek mlečni proizvodi, kako ću ja bez jogurta i sira?

Mi smo robovi svojih navika i onda se pitamo zašto nam životi ne funkcionišu.

Što bi rekao Castaneda u jednom intervjuu, Šećer je isto tako efikasan ubica kao i zdrav razum. Kakav je to emotivni pakao praćen egzistencijalnim strahovima. Ove godine zamislila sam da pomognem onima koji dolaze na moje Soulfood sesije upravo u tome – da promenimo realnost i telo svedemo na njegovu suštinu. Prestanemo da očajavamo, sažaljevamo i lamentiramo nad prošlošću – i uđemo u svoje skinny jeans! A da, znate, one što ih čuvate, a ne možete da uđete u njih i čekate tako jedan dan kad ćete se pokrenuti.

E pa taj dan je i došao!

 

Svi ti kilogrami oko struka i na butinama su samo poruka iz sfere duševnog u sferu vidljivog na telu. Kad ne slušate suptilne poruke svog unutrašnjeg bića, ono vrlo često voli da vam vrlo egzaktno pokaže – Halo, pogledaj se u ogledalu, imam nešto da ti kažem. Ja sam tvoje telo, da, da, ovo što vidiš – kako bi bilo da malo obratiš pažnju na mene? I da mene voliš malo više nego da zakopavaš osećanja hranom? Kako bi bilo da ove godine raskrstimo sa prošlošću i počnemo da živimo sada i ovde – u novom fantastičnom telu. After all, to je hram naše duše, u ovom životu. Sve je moguće, nije skupo i ne boli ništa, a može vam se desiti da bude najzabavnija avantura vašeg života. Možda usput sretnete svoje unutrašnje dete, umetnika, mirnog ratnika, svoju istinsku žensku prirodu, a možda i upoznate i nekog čarobnjaka.

Ako sam išta otkrila u dosadašnjim istraživanjima, to je jedna bitna stvar, zajednička za sve – rešenja su uvek vrlo jednostavna i uvek su tu oko nas. Ili u nama. Dijete već znate i same ne uspevaju, ali, kad se zaljubite, odmah se prolepšate i smršate sami od sebe. Ljubav leči sve, univerzalni je lek i ne mora da bude romantična ljubav. Invite some loving love into your life. Love yourself. Ko god ima problem sa želucem i varenjem, može sam sebe da zapita: šta ne mogu ili neću da progutam? Da li se jedem u sebi? Kako postupam sa svojim osećanjima, zbog čega sam ljuta, kako postupam sa svojom agresivnošću, u kojoj meri izbegavam sukobe? Oni koji boluju od želuca moraju da nauče da osveste svoja osećanja, da svesno obrađuju sukobe i da svesno vare utiske.

Evo vam dve surove istine da lamentirate ovog meseca nad njima. Prva: Odlazimo u grob poričući da smo magična bića, na našem dnevnom redu je služenje egu umesto duhu. A dušu potpuno zaboravimo, srećom ona ima načine da nas podseća, kroz probleme, bolesti i nedaće razne.
I druga: Love is something you give, not something you get.

Iako znam da ljudi ne žele istinu, nego samo lepo pakovanje. Ja volim istinu upakovanu u lepo pakovanje.

A ponekada iza iluzije dolazi istina.

stop historyeroticize intelligence. artwork for BELEF, 2005. photo by Milivoje Čalija.
photo credits Maja Vujić, Soulfood 2017.

Leave a Reply

Your email address will not be published.