Ikebana, meditacija u pokretu

Ikebana, japanska umjetnost aranžiranja cvijeća, prvo me zaintrigirala svojom jednostavnošću i svedenošću. Međutim, kad sam ozbiljno počela da se bavim ikebanom, shvatila sam da postoje filozofski i duhovni slojevi u ovoj umjetnosti koje valja polako otkrivati.
Svaki sloj u svoje vrijeme.

I taj moj proces otkrivanja traje već više od dvadeset godina.
I ne želim da se završi.

Ikebana je japanska umjetnost aranžiranja cvijeća. U nekim istorijama ikebane navodi se  da je ikebana došla iz Kine u Japan zajedno sa budizmom još u šestom ili sedmom vijeku naše ere, dok se u drugim izvorima potencira to da je priroda u Japanu uvijek imala posebno mjesto u životu Japanaca. Kao dokaz se navodi japanska religija, šinto, koja vidi božansko u svim prirodnim elementima oko nas; u kamenju, drveću, vodopadima, rijekama i planinama.

Sama riječ ikebana je složenica od dvije riječi: ikeru što znači aranžirati, živjeti ili dati novi život, ali i transformaciju i oblikovanje, dok hana znači cvijeće i drugi biljni materijal. Ikebana se u Japanu još zove i kado. I ovo je složenica od riječi ka što znači cvijeće i do što znači duhovni put. To je isto ono do koje se nalazi u riječima aikido i džudo.

Duhovni put podrazumjeva razmišljanje o smislu života kroz usporavanje i usredsređivanje na detalje iz prirode.  Tu spada i odabir onoga što privlači našu pažnju i divljenje, kao i odbacivanje onog suvišnog koje nas samo ometa u uživanju u datom trenutku.

U Japanu postoji više hiljada škola ikebana. Najpoznatije su Ikenobo, Ohara i Sogecu. Svaka škola ima svoju teoriju i svoj stil. Zajedničko im je uvažavanje suptilne ljepote cvijeća, grana i drugih prirodnih materijala.

Ja sam sensei, učiteljica ikebane, u školi Sogecu, koja je jedna od najmlađih  škola. Osnovao ju je Sofu Tešigahara 1927. godine u Tokiju i ubrzo nakon toga stekao nadimak Pikaso ikebane zato što je u ikebanu uvrstio moderne i avangardne uticaje ostalih umjetnosti.

Iako su prve, pisane upute o tome kako aranžirati cvijeće napisane u Japanu još u 15. vijeku, ikebana postaje poznata van Japana tek krajem 19. vijeka. Po rječniku Merriam-Webster,  riječ se prvi put pojavljuje u upotrebi 1901. godine.

U slavu prirodi

U Japanu se slavi priroda kroz pridavanje posebne važnosti godišnjim dobima i promjenama koje se dešavaju u prirodi. Stari japanski kalendar se sastoji od 72 mikro-godišnja doba. Svako od njih je opisano u detalje: navodi se, između ostalog, koje biljke cvjetaju, koji insekti se pojavljuju i koja se sezonska hrana jede. I još se doda haiku poezija napisana baš za to mikro-godišnje doba. Prava umjetnost življenja u trenutku.

Ono što se dešava u prirodi se naglašava i ljudskom kreativnošću. U sezoni cvjetanja trešanja, simbol sakure, trešnjinog cvijeta, može da se nađe svuda: na odjeći, ukrasnim predmetima i u hrani. I tako redom od sezone cvjetanja irisa, preko sezone cvjetanja hortenzije do cvjetanja hrizanteme.

Onda nije ni čudo što je koncept šinrin-joku, „kupanje u šumi“ sa ciljem poboljšanja zdravlja i opuštanja – upravo nastao u Japanu.  Posljednjih decenija intenzivno se proučava uticaj biljaka na ljude. U Japanu postoje laboratorije i u prirodi gdje se mjere aktivnosti mozga, nervnog sistema, imuniteta i markeri stresa u pljuvački,  u prisustvu biljaka i bez njih. Sva istraživanja do sada pokazuju da biljke i komunikacija sa biljkama djeluje pozitivno na smanjivanje negativnog stresa kod ljudi. Ono što intuitivno razumijemo potvrđuje se i kroz naučne eksperimente.

Osnovni principi i elementi ikebane

Osnovni principi ikebane su nov pristup biljkama, obilježavanje pokreta u aranžmanu kao i postizanje harmonije i ravnoteže. Glavni elementi ikebane su linija, boja i masa. Kroz ova tri elementa mogu da se izraze bezbrojne kombinacije materijala, kako prirodnih tako i vještačkih.

Za razliku od zapadnog aranžiranja cvijeća, u ikebani se stavlja fokus na asimetriju, grane i cijelu biljku. Asimetrija se smatra dinamičnijom od simetrije zato što nas više angažuje kao posmatrače. Prazan prostor koji se stvara asimetrijom je isto toliko važan kao i prostor koji je ispunjen cvijećem i granama.

“Ikebana je oblikovanje praznog prostora biljkama.” Sofu Tešigahara

Ikebana se sastoji od tri glavne linije koje simbolizuju nebo, zemlju i čovjeka tj. svemir u malom. Grane se postavljaju pod određenim uglovima i imaju određeno filozofsko značenje. U nekim aranžmanima je čovjek na svom „pravom“ mjestu – između neba i zemlje, u nekim je iznad neba, a u nekim ga nema. Izostavljanje čovjeka iz mikro-svemira nas podsjeća na to da priroda bez nas može da nastavi da živi.

Simboli postoje i u biljkama, bojama i materijalima koji se koriste za ikebanu. Tako je cvijet trešnje simbol prolaznosti, ali i ljepote života, bor simbol stabilnosti i dugovječnosti, a bambus simbol izdržljivosti i fleksibilnosti. Pojednostavljeno rečeno, crvena boja je boja radosti, zelena boja harmonije, a ljubičasta boja tuge.

U različita doba godine aranžiraju se različite vrste ikebana – materijal koji se koristi nam simbolično kaže nešto o tome šta se dešava napolju u prirodi u određeno doba godine. U Japanu postoji veliki broj festivala, i za svaki festival se pravi određeni tip ikebane. Na primjer, za Dan djece, peti maj, državni praznik, prave se ikebane od irisa zato što je iris simbol mirnog uma i intuitivne mudrosti.

Ikebane mogu bit svih veličina – od minijaturica do ogromnih instalacija.

U ikebani, kao i u ostalim umjetnostima postoje razni stilovi. Tako imamo klasični, moderni, avangardni i apstraktni stil. U avangardnom stilu cvijeće potpuno nestaje iz ikebane – tako da se mnogi s pravom pitaju da li je to uopšte ikebana, ili je to neka druga vrsta skulpturalne umjetnosti.

Potražite metalne ježeve
po podrumima i tavanima vaših baka

Ono osnovno što nam je potrebno da bismo napravili ikebanu su: makaze, po mogućnosti japanske izrade ili obične voćarske makaze, vaza (plitke ili visoke), cvijeće i granje.

Ako aranžiramo u plitkoj vazi, potreban nam je kenzan, metalni jež u koji pričvršćujemo cvijeće i grane. Sigurna sam da su neke od vaših baka imale kenzane, zato što su bili popularni jedno vrijeme u Jugoslaviji.

Potražite ih i napravite ikebanu! Ili pričekajte dok ne izađe moja knjiga “Ikebana – put cvijeća”, u kojoj ćete naći detaljna uputstva kako to da uradite.

Tatjana Radanović Felberg, sensei, učiteljica ikebane, u školi Sogecu, koja je jedna od najmlađih  škola. Osnovao ju je Sofu Tešigahara 1927. godine u Tokiju i ubrzo nakon toga stekao nadimak Pikaso ikebane zato što je u ikebanu uvrstio moderne i avangardne uticaje ostalih umjetnosti.

One Comment

Leave a Reply to amelche Cancel reply

Your email address will not be published.