5 razloga zašto pristajemo na manje nego što zaslužujemo

U većini situacija pristajemo na manje nego što zaslužujemo, hteli mi to da priznamo ili ne. Pristajemo na karijere i poslove koji nas ne ispunjavaju, monotone živote, veze koje nas ponižavaju i lažna prijateljstva.

Duboko u sebi, svesni smo da smo sposobni da imamo živote koji su smisleni i ispunjeni. Znamo da  posedujemo skladište kreativnog potencijala kojem možemo da pristupimo kada ga otključamo.

Vrlo često nam je lakše da kukamo nego da zaista uradimo nešto po tom pitanju, zato što bi to značilo da preuzimamo potpuno odgovornost za svoje živote. To bi značilo da smo proaktivni radije nego pasivni i da optužujuće upiremo prstom ka sebi radije nego prema nekome ili nečemu spolja. To bi značilo da se više trudimo, a mi najčešće nećemo da radimo ništa.

 

Zašto se samo-sabotiramo i kako možemo da se sklonimo s puta sami sebi?

  1. Izbegavanje neprijatnosti

Sve što radimo uglavnom je motivisano time da izbegnemo bol, patnju i neprijatnost, više nego time da se bavimo ličnim i kolektivnim rastom i razvojem. Propuštamo toliko prilika zato što se fokusiramo prvenstveno na ono šta ćemo izgubiti ako ih prihvatimo, nego na ono što će nam one potencijalno doneti. Prestrašeni smo rizikom jer uporno tražimo sigurnost u ovom nesigurnom i neizvesnom  svetu. Život je nepredvidiv. Kuće i stanovi mogu izgoreti. Ekonomski i politički sistem može se raspasti. Ljudi gube svoje partnere, decu, prijatelje, poslove, pa i živote. Sranja se dešavaju. Ne možemo sami sebi garantovati bezbednost stavljajući se pod stakleno zvono ili u mehurić sapunice koji bi nas zaštitili.

 

2. Kontrola umesto povezivanja

Naši društveni sistemi su organizovani kao težnja za kombinacijom blagostanja, socijalnog statusa, materijalnog bogatstva, priznanja i nagrada.  Uslovljeno percipiramo sreću kroz eksternu potvrdu. Život nam postaje trka za što sjajnijim predstavljanjem na društvenim mrežama, uz konstantnu i neprekidnu kontrolu i grč uz stalno samopodsećanje da nismo dovoljno dobri upoređujući se sa drugima. Toliko smo opsednuti poslom iz snova ili partnerom iz bajke, da nikad u stvari ne zastanemo i ne razmislimo da li bi nas taj takav posao i taj takav partner zaista i učinili srećnim?! Odričemo se svoje moći dozvoljavajući drugima da nam određuju ličnu vrednost. Postajući emotivno zavisni od drugih i okoline, postajemo diskonektovani od samih sebe. Kao rezultat toga, nismo u stanju da izgradimo smislene veze zbog nesposobnosti za vezivanje.

 

3. Konzumiranje radije nego kreiranje

Mi tolerišemo sopstvene životne okolnosti radije nego što stvarno živimo život. U savremenom okruženju dozvolili smo korporacijama da upravljaju našim životnim izborima. Trošimo naš s mukom zarađen novac kupujući stvari koje nam nisu potrebne, da bismo ,,održavali” životni stil koji nam uopšte i ne prija, da impresioniramo ljude koje uopšte čak i ne volimo i ne interesuju nas. Mi konzumiramo ono što nam mediji serviraju, umesto da sami aktivno kreiramo sadržaj sopstvenog života. Ućutkujemo urođenu radoznalost, kreativnost, strast za istraživanjem i otkrivanjem, entuzijazam, zadovoljavajući se mrvicama koje su nam bačene. Ako stalno konzumiramo površne ideje, nikada nećemo biti u stanju da stvorimo nešto autentično. Ako smo stalno toliko fokusirani da moramo da budemo savršeni, nikada se nećemo upustiti u izazovan proces samootkrivanja.

 

4. Manjak svesti o sebi

Intospekcija je zahtevan posao jer traži da uklonimo stare stvari iz sopstvenog ormara. Deficit empatije na globalnom nivou je razlog zašto su milioni ljudi zaglavljeni u ovoj fazi svog razvojnog puta. Da bismo postali bliski sa pravim,  istinskim Ja, treba sa empatijom da priđemo sopstvenim nesigurnostima, strahovima, potrebama i čežnjama. Ne možemo se istinski povezati ni sa drugima dok se ne povežemo sa sobom, što zahteva visok nivo svesnosti. Kada smo svesni svojih snaga i slabosti, onda možemo i da razumemo i disciplinujemo sebe. Mnogo je bolje umesto da samo reagujemo na spoljašnje okolnosti, radije izaberemo da konstruktivno delamo.

 

5. Preuzimanje odgovornosti

Dublji smisao i lična ispunjenost mogu se dostići samo kroz životnu strast, ljubav, blagostanje i balans. Sreća je unutrašnji kontrolabilni faktor za koju je potrebno preuzeti odgovornost. Veze će nam biti disfunkcionalne ako potvrdu budemo tražili od partnera umesto da sami prvo izgradimo samopoštovanje i ljubav prema sebi. Ako bežimo i povlačimo se u pasivnost, lenjost, besmislene aktivnosti, trčimo za materijalnim, ulećemo u toksične veze, na kraju će se naš sistem srušiti i pući. Nikakav uspeh, slava i novac ovoga sveta neće nam biti dovoljan ako nemamo SVRHU. Nikada nećemo biti sigurni i bezbedni, dok ne otpustimo potrebu za komforom i ne prepustimo se konstanim promenama i ličnom rastu i razvoju.

 

………

Tekst: Nikita Mor, Prevod i obrada: Jelena Jović
preuzeto sa JJ Balance
photo by Ivana Džamić i FIlip Z.

Leave a Reply

Your email address will not be published.